Putovanje ne mora biti ni dugačko niti daleko da bi se njime ostvario glavni cilj – odmor od svakodnevice, upoznavanje s nečim nama novim i nepoznatim, uživanje u prirodnim ljepotama koji ostavljaju bez daha. Ovoga puta krećemo od jednog zelenog brega, mjesta koji ima veliki značaj za vinogradarsko naslijeđe i vinarsku tradiciju Međimurja. Potom, nastavljamo obilaskom najvažnijih religijskih i prirodnih lokaliteta organiziranih po principu ekomuzeja koji tako čuvaju međimursku povijest i tradiciju. Ekomuzej je suvremeni koncept muzeja, karakterističan za Međimurje, koji obuhvaća samu srž lokalne prirodne i kulturne baštine, tradicije i života lokalnog stanovništa, pa je stoga idealan za cjelovito iskustvo lokalnih posebnosti ovog područja.
Uz samu Međimursku vinsku cestu smjestio se Mađerkin breg, okružen bajkovitim nasadima vinograda, na kojem se izdiže prekrasan vidikovac. Pogled s njegova vrha dopire do četiri države, pa se tako s najviše točke vidikovca naziru obrisi država Austrije, Slovenije i Mađarske. Za osobito vedrih dana, pogled s vidikovca može dosegnuti čak i do stotinama kilometara udaljene Slovačke.
Dirljiva priča o vrijednoj vinogradarki Mađerki
Video: Denis Perčić
Uz prekrasnu prirodu koja ga okružuje, vidikovac na Mađerkinom bregu je arhitektonsko umjetničko djelo sam po sebi, zvjezdanog oblika s nekoliko platformi povezanih čeličnih stepenicama kojima se uspinjete do samoga vrha. Sagrađen je od metalne konstrukcije koju dopunjavaju elementi od drveta i stakla, i tako se vidikovac savršeno uklapa u svoje okruženje sačinjeno od vinograda i zelenih brežuljaka.
Iza samog naziva po kojoj je ovo prekrasno mjesto dobilo ime krije se lijepa lokalna priča koja otkriva ne tako davnu povijest ovog kraja. Naime, "Mađerka" je bio nadimak gospođe Emilije Krauthaker, mađarske balerine rođene u Budimpešti, koja je u ovaj dio Hrvatske došla za svojim suprugom Albertom Krauthakerom. Njezin je suprug bio porijeklom iz ovih krajeva, no nakon školovanja u Mađarskoj neko je vrijeme ostao u Budimpešti gdje je upoznao Emiliju. Zbog ratnih zbivanja i političkih neprilika, Albert Krauthaker je ubrzo nakon povratka na djedovinu poginuo u nerazjašnjenim okolnostima. Nakon njegove smrti, Emilija je sama nastavila održavati imanje, što joj je samoj s godinama postajalo sve teže i teže. Međutim, iako suočena sa starošću i siromaštvom, "Mađerka" je odbijala prodati svoje imanje. Nakon što je preminula, vinogradi su godinama propadali, da bi ih na kraju preuzele međimurske vinogradarske obitelji Cmrečnjak i Štampar, koje su obnovile nasade i vratili im stari sjaj.
Rodni kraj jednog od najvažnijih katoličkih svetaca
No, ovdje nije kraj putovanju kroz vrijeme, tradiciju i kulturu Međimurskog kraja. Svega nekoliko kilometara dalje, nalazi se mjesto Štrigova, koji pak skriva svoju bogatu povijest. U tom se mjestu nalazi jedinstvena crkva sv. Jeronima. Crkva u Štrigovi posvećena sv. Jeronimu i obližnji izvor pitke vode za kojeg se vjerovalo da ima čudotvorna svojstva postali hodočasničko mjesto koje privlači ne samo vjernike, nego sve zaljubljenike u povijest i kulturu. Sv. Jeronim u povijesti je upamćen kao jedan od najvažnijih naučnika svojega vremena, kao prvi čovjek koji je preveo Bibliju s hebrejskog i grčkog na latinski jezik. Povijesni izvori kažu da je na prijevodima radio dvadesetak godina, a riječ je o službenom prijevodu koji se koristi stoljećima.
Iako se znalo da je sv. Jeronim rođen u antičkom gradiću Stridon u 4. stoljeću poslije Krista, dugo su se vodile polemike oko stvarne lokacije Stridona. Naposljetku je, nakon mnogo stoljeća, na temelju bule koju je rimski papa Nikola V. objavio u 15. stoljeću, potvrđeno da je antički Stridon bio smješten u Međimurju, u naselju koje danas nosi ime Štrigova. Smatra se da je na ovoj lokaciji Crkva postojala još iz srednjevjekovnih vremena, no izvorna sakralna građevina stradala je u pohodima Turaka. Današnja Crkva sv. Jeronima izgrađena je sredinom 18. stoljeća, a unutrašnjost je oslikana freskama Ivana Rangera, baroknog umjetnika iz redova pavlina. Crkva je specifična i po tome što su na njoj nalaze dva zvonika, što je karakteristično za katedrale, dok je prilična rijetkost kad se govori o malim lokalnim crkvama.
Posveta prirodnoj i kulturnoj baštini Međimurja
Možda se još niste imali prilike upoznati s fenomenom mrtvice i njezinim značenjem za živi biljni i životinjski svijet ili fascinantnom legendom o Dravskom čovjeku - vodenjaku? Posjet Centru Med dvemi vodami je prilika da to ispravite. Centar za posjetitelje Med dvemi vodami, između dviju rijeka Mure i Drave, nalazi se malom međimurskom naselju Križovec i predstavlja zanimljivo objedinjavanje prirodne i povijesno - kulturne ostavštine ovoga kraja.
U prizemlju Centra su dvije moderne galerije u kojima se posjetitelji uz pomoć digitalnih tehnologija mogu upoznati s florom i faunom ovih krajeva, ali i nekadašnjim načinom života, tradicijama i običajima koje se također želi zaštititi od izumiranja. U sklopu Centra je i interpretacijska brvnara Moj hrast Adam, koja priča priču o hrastu starom petstotinjak godina, koja zahvaljujući obitelji lugara Husić postala važni dio lokalne baštine. Danas možemo utvrditi da su uloženi napori lokalnog stanovništva o izgradnju ovog Centra važan doprinos zaštiti okoliša, brige za staništa mnogih rijetkih biljnih i životinjskih vrsta i konstantan podsjetnik na potrebu njihovog očuvanja.
Upoznavanje europske Amazone
Centar Med dvemi vodami važan je i zato što se nalazi na samom ulazu u području Regionalnog parka Mura-Drava i sjedište Međimurske prirode - Javne ustanove za zaštitu prirode. Regionalni park prirode Mura – Drava je najveće zaštićeno prirodno područje u Međimurskoj županiji, i posjetitelje uvodi u još veću prirodnu atrakciju, a to je Europska Amazona.
Nakon što je 2012. godine službeno potvrđen hrvatsko - mađarski prekogranični rezervat biosfere Mura - Drava – Dunav, UNESCO je 2021. godine proširio granice rezervata i proglasio višedržavni rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav koji obuhvaća područja Austrije, Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Srbije, što ga čini najvećim zaštićenim riječnim područjem u Europi. Sa svojih gotovo milijun hektara i 700 kilometara riječnog toka, ovo područje odmilja je prozvano europskom Amazonom, a zanimljivo je i to što se 42 posto rezervata nalazi se u Republici Hrvatskoj.
Osjetite zlatnu groznicu na Dravi
Za potpuni doživljaj povezanosti prirode i tradicionalnog života ovih prostora, svakako treba posjetiti Donji Vidovec, malo mjesto koja nudi nesvakidašnji turistički sadržaj – ispiranje zlata na rijeci Dravi. Pojam zlatna groznica je nešto za što vezujemo zemlje kao što su Amerika ili Australija, a manje je poznato da praksa ispiranja zlata nije zaobišla ni naše krajeve. Štoviše, voda s Alpa je kroz rijeke Dravu i Muru ovamo nanosila listiće i zrnca ovog plemenitog metala koje je prepoznato kao jedno od najčišćih u svijetu, s kakvoćom između 18 i 24 karata.
Lokalni zlatari i lovci na zlato čije su se obitelji generacijama bavile ispiranjem zlata iz Drave, odlučili su posjetitelje provesti kroz ovu fantastičnu avanturu zlatne groznice i vode turističke grupe, pa turisti mogu uz stručno vodstvo učiti tehnike ispiranja zlata, i to korištenjem tradicionalnih alata koje su koristili njihovi preci.
