Teni Sakar Vukić je s 19 godina dijagnosticiran bipolaran poremećaj. Cilj njezinog javnog istupanja je osvještavanje javnosti o mentalnim poremećajima i potrebi pružanja podrške osobama koje s njima bore. Danas kaže kako joj lijekovi pomažu.
Bila je na prvoj godini fakulteta kada se susrela s nekim, kako kaže, izvanserijskim osjećajem.
"Nešto je bilo čudno, ali nisam ni pretpostavljala o čemu je riječ", odgovorila je na pitanje kada je prvi put shvatila da se nešto čudno s njom događa. "Bila sam drukčija, a u najkraćim crtama možemo reći da sam se osjećala loše. Nisam se mogla koncentrirati na učenje, izbjegavala sam prijatelje, nisam htjela biti u društvu... Bila sam nesretna i stalno se pitala: 'Što mi se događa? Zašto se ovako osjećam?' Mučila su me i pitanja 'Kamo moj život uopće ide?' te 'Što radim?'. A onda sam samo odjednom bila koncentrirana, pozivala prijatelje na druženje, željela biti među ljudima, imala puno energije i bila puna raznih ideja. Jednostavno sam iskakala iz ravnoteže.
Nešto se čudno događalo. Mladenačka lutanja i pitanja u kombinaciji s presnažnim osjećajima koje nikako nisam mogla kontrolirati", kaže Tena. Prvo se obratila svojoj majci, zatim se zaputila u Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju na Rebru. Kaže da je liječnica zaključila da se radi o graničnom poremećaju ličnosti i depresiji, a nakon nekoliko seansi dobila je i antidepresive od kojih se počela osjećati bolje", rekla je Tena za Story.
Zbog bolesti pauzirala je školovanje
"Kada su mi rekli prvu dijagnozu, nisam osjećala strah. Bila sam potpuno ravnodušna. Nisam bila tužna jer sam napokon znala što mi se događa. Dvije godine poslije, odnosno 2008. godine, stanje mi se naglo pogoršalo. U tom trenutku dobila sam ulogu u seriji 'Zabranjena ljubav', a moje je stanje odjednom postalo jako loše. Depresija je bila užasno jaka. Imala sam problema i s prehranom", ističe Tena. Zbog manjka koncentracije i čestih promjena raspoloženja postalo joj sve teže pratiti nastavu na PMF-u na kojem je studirala i učiti za ispite pa je odlučila pauzirati školovanje.
Kaže da je prvu hospitalizaciju prošla s 22 godine, a tada je u bolnici provela samo tri dana. Druga je bila znatno gora.
Kazala je kako je prvi put hospitalizirana tijekom depresivne faze. "Imala sam 22 godine, a u bolnici sam provela samo tri dana. Liječnica mi je već tada postavila dijagnozu pa smo otprilike znali o čemu je riječ i odmah mi je bila propisana terapija. Prva je hospitalizacija, slobodno mogu reći, prošla dobro. No onda je uslijedila druga, znatno gora. Sjećam se da je došla u vrijeme kada sam završila preddiplomski studij, dan nakon promocije stanje mi se rapidno pogoršalo. Mjesec dana prije bila sam u povišenom raspoloženju. Veselila sam se promociji, družila se, a kako sam tada već rodila prvo dijete, zbog trudnoće i dojenja nisam pila nikakve lijekove. Povišeno raspoloženje bilo je okidač za tešku maniju sa psihotičnim elementima.
Odjednom su se pojavili užasni strahovi. Bojala sam se da će nas napasti izvanzemaljci, mislila sam da nas netko želi ubiti... Nisam mogla spavati, nisam mogla jesti, nisam normalno funkcionirala. Onda sam isključila struju. Mislila sam da nas špijuniraju. Sve sam to čak mogla spriječiti mjesec dana prije kada sam osjetila da sam hiperaktivnija, sretnija, druželjubivija... U ovoj bolesti postoji granica i kada dođete do nje, jednostavno osjetite da pretjerujete. To je alarm te ako se osoba u tom trenutku javi liječniku i korigira se terapija, postoji velika šansa da se manija uopće neće razviti", rekla je Tena za Story.
"Nitko ne treba odustati od svojih želja i snova, samo ih ponekad treba prilagoditi situaciji. Želim ih osvijestiti. Osobno tim potezom nemam što izgubiti nego samo dobiti", zaključila je Tena.
