Te noći po povratku s nastupa u Hrvatskoj nije ni slutila da će im to biti posljednje putovanje. Ljiljana Petrović se poslije nesreće preselila u Niš, gdje radi, ali i liječi tugu. Ni poslije deset godina nije preboljela Tošu, ali ni skupila snagu da ode na njegov grob.
"Vrijeme ne liječi rane. Na Tošinu grobu nisam bila nikada, nemam snage za to ni poslije deset godina. Nikada više nijednu pjesmu koju je otpjevao nisam pustila. Ne mogu. Još uvijek ne mogu čuti njegov glas i sve to. Meni je omiljena njegova pjesma „Kad zamiriše trešnja”, ali nisam je slušala deset godina", rekla je Ljiljana za srpski Puls.
27.01.2009. Hrvatska, Zagreb, Branimirova ulica, Cinestar. Promocija filma Andya Wrighta o tragicno preminulom makedonskom pjevacu Tosi Proeskom 'Tose The Hardest Thing'. Menadzerica pokojnog Tose Ljiljana Petrovic rekla je nekoliko rijeci o filmu. Photo: Luka Klun/24sata
"Listopad i ovo razdoblje uvijek su nekako najteži za mene. Taj mjesec mi je izuzetno težak i tada sam baš onako...", dodala je ne mogavši završiti rečenicu.
Te kobne noći Ljiljana je bila u automobilu s Tošom, s teškim je povredama prebačena u bolnicu u Novoj Gradiški, gdje je i saznala da je Proeski preminuo na licu mjesta. Od tada njen život izgubio je smisao. Kada se oporavila, odlučila je promijeniti život i presjeći sve veze koje će je sjećati na njega.
"Bilo je potrebno mnogo hrabrosti da promijenim život iz temelja. Uvijek je teško odreći se nečega u čemu ste bili dobri i krenuti u nešto novo od nule. Pogotovo kada ste u stanju u kom sam bila ja, naravno da je teško. Priroda mi je u tom trenutku bila lijek za dušu, tako da ja njoj dugujem mnogo", otkrila je Ljiljana, koja već deset godina uzgaja lavandu i od toga živi.
19. 09. 2007., Zagreb - Tose na promociji svog novog albuma "Igra bez granica" u Tvornici kulture u Subicevoj. Todor Tose Proeski (Krusevo, 25.1.1981. - Nova Gradiska, 16.10.2007.), jedan je od najboljih makedonskih pjevaca pop muzike i velika zvijezda u cijeloj regiji. Uspjesno je suradjivao s velikim glazbenim imenima, a nosaci zvuka su mu prodavani u velikim tirazama sirom bivse Jugoslavije. Bio je jedan od rijetko skolovanih glazbenika na prostoru cijele bivse Jugoslavije, kao jedan od najboljih studenata generacije bio je pred diplomom solo pjevanja na Muzickoj akademiji u Skopju, a svoj osebujni vokal usavrsavao je i u New Yorku. 2004. imenovan je regionalnim ambasadorom dobre volje UNICEF-a. Dobitnik je Humanitarne nagrade Majke Tereze. Covjek andjeoskog glasa poginuo je u snu, na suvozacevom mjestu, u 26. godini zivota, na autocesti Lipovac - Zagreb, kod Nove Gradiske, u sudaru s kamionom. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
"Poslije estrade ovaj posao mi je bio jedini lijek. Poslije sveg tog ludila. Sve što mi se tada dogodilo nisam mogla preboljeti. Ja više jednostavno nisam mogla baviti se poslom kojim sam se bavila. Meni je Toše previše značio, mnogo više nego glazba i moj posao. Nakon svega, nisam bila sposobna za tako nešto", zaključila je.
Kada je nakon Tošine smrti rekla da stavlja točku na karijeru menadžera, mnogi su pomislili da tuga govori iz nje i da će promijeniti mišljenje. Ljiljana priznaje da su joj za ovih deset godina nebrojeno puta stizale ponude da se vrati starom poslu, ali da ih je bez imalo razmišljanja odbijala. S odlaskom Proeskog ona je taj svoj život ostavila iza sebe.
