Bliži se prva obljetnica smrti Olivera Dragojevića koji je 29. srpnja prošle godine izgubio bitku s opakom bolesti. Njegov suradnik Jure Stanić u razgovoru za Jutarnji list izjavio je da cijelu godinu nije izgovorio na glas koliko mu nedostaje, a priče o njemu nije podijelio čak ni s prijateljima.

"Strašno sam tužan, strašno... Godinu dana će sada biti i ja svaki dan pomislim na Olivera. Svaki dan sviram, svaki dan sam u glazbi, ali ne moram ni svirati... Ostala je golema praznina iza njega. Gibonni je srećom tu, pa malo popuni tu prazninu u glazbi, a meni je lakše kada čujem da postoji isto tako kvalitetno biće koje super radi svoj posao. Ali šutim, ne pričam ni s kim o Oliveru. O pravoj ljubavi i o pravoj boli uvijek se treba šutjeti", rekao je Stanić koji je nakon pokojnog Zdenka Runjića napravio najviše pjesama za Olivera. S legendarnim glazbenikom surađivao je 25 godina, sve do njegove smrti.

Dugogodišnji prijatelji

I danas se sjeća prvog susreta s glazbenim velikanom kojeg je upoznao sredinom 90-ih. "A tko bi to zaboravio? Ja sam se prije bavio potpuno drugom muzikom, svirao sam jazz, fusion i nisam imao baš nikakve veze s drugim žanrovima, posebno ne sa zabavnom glazbom. No, iako sam bio u svom glazbenom filmu, gledao sam Olivera i tako mi se počelo sviđati kako taj čovjek izvodi svoje pjesme. Nisam ga znao osobno, bili smo u istom gradu, a i on je nekih desetak godina stariji od mene. No, sjećam se da sam dugo u društvu govorio: ‘Ja bih ovom čovjeku tako volio nešto napisati", ispričao je Stanić.

"I onda, nekih desetak godina poslije, to se i ostvarilo. Čuo sam negdje da priprema album i napisao sam mu dvije pjesme. Odlučio sam otići do njega doma i dati mu ih. Noge su mi drhtale, no ipak sam mu zakucao na vrata, predao skladbe i otišao ća. Nisam ni stigao doma, a on zove na telefon i kaže mi da uzima obje", prisjetio se. Jedna pjesma bila je "Moja tajna ljubavi"; a druga "Poljupci i mraz". Tako je započela suradnja između Olivera i Stanića. Od svih Oliverovih albuma, Stanić mu nije skladao samo za jedan.

"Trebalo mi je hrabrosti, a još više ludosti da mu tako dođem. On je već tada bio legenda, a i radio je samo sa Zdenkom. Zahtijeva to i ludost i hrabrost, ali sve sam tako radio u životu i drago mi je zbog toga. I danas sam takav", izjavio je. Stanić i Oliver nisu bili samo suradnici, već i dobri prijatelji. "I sad smo prije njegove smrti spremali jednu pjesmu, ‘Daleko (Svitlo moje jubavi)’, no nismo je uspjeli završiti. Ali tako je to... Zamišljena je u Oliverovoj izvedbi i uz pratnju Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića na gitarama. Sve je zamišljeno u nekom World Music điru, a Stefanovski i Tadić su snimili svoj dio, baš su guštali i samo je još Oliver trebao dati glas. Nažalost, nismo uspjeli snimiti čak ni demo, to ćemo u nekom drugom životu", ispričao je Stanić.