'On je bio divna osoba. Uvijek ste se mogli osloniti na njega kao na prijatelja i brata. Uvijek iskren. Optimista, uvijek pozitivan, ali ujedno jako emotivan i jak. Tošu niste mogli vidjeti iznerviranog ili vidjeti da se svađa s nekime. Uvijek je bio nasmijan čak i kad mu nije bilo do smijeha. Neko vrijeme prije smrti, što malo tko zna, proučavao je jezike, a najviše je bio impresioniran talijanskim. Imao je malo slobodnog vremena, a najviše ga je provodio u krugu obitelji. On čak i kad je bio umoran znao je reći: 'Uh, što sam se dobro umorio'', ispričala je Ana za srpski portal 24sata.rs.
Ana i Toše upoznali su se 2004. godine i to zahvaljujući njihovim obiteljima koji su se bavili glazbom. Kako kaže, ona mu je bila iskrena i prava prijateljica i zato joj smetaju 'svi lažni prijatelji koji su nakon smrti tvrdili da su bili bliski s Tošom'.
'Jako me nervira činjenica, počevši od fanova, pa preko ljudi koji su možda nekoliko puta sjedeli s njim, a koji ga nazivaju prijateljem, da za novine pričaju kako je Toše bio anđeo ili vanzemaljsko čudo. Imaju li ti ljudi poštovanja? Apsurdno mi je da slušam i čitam takve izjave. Ljudi koji su ga zaista poznavali složit će se sa mnom. Toše nije bio nikakav svetac, da se razumijemo. On je samo momak kakvog današnjica nema ili ima u malom postotku jer se takav brižan momak ne viđa često. To današnjica nema i slobodno mogu reći da me sram zbog toga u ime svih ljudi', ispričala je Ana.
