Njezin Facebook post, u kojem ne skriva svoje razočaranje susjedima, možete pročitati ovdje:
"Dragi susjedi (cura i dečko/muž i žena), čestitam vam što ste jutros u 8:45 pozvonili na vrata našeg stana, jako uzrujani jer vam je nepodnošljivo slušati djecu koja pjevaju "Bratec Martin" i lupaju nogama. I citiram: "stalno pjevaju, čujemo vas i pozivamo vas na kavu jednog po jednom da čujete kako to lupa".
U jednom trenutku, budući da smo se svi jutros probudili oko 8:15, sam mislila da sanjam pa sam čak pred njih stala u gaćama i bez grudnjaka. Od 7 dana u tjednu eventualno, kažem eventualno, imamo dva dana da smo u miru, svi zajedno.
Može vas biti sram!
Obično radimo i subotom pa djecu čuvaju naši roditelji. I sad mi recite, što bih trebala u nedjelju? Reći djeci da šute jer ispod nas živi par od cca 30-ak godina bez djece? Bi li trebala pozvoniti susjedu koji se u isto vrijeme kad i ja sprema na posao i kašlje u kupaoni svako jutro do te mjere da se meni smuči jer se siroti davi pa ga vuče na povraćanje? Bi li trebala pozvoniti obitelji koja ima malo dijete koje toliko urla svako jutro kad odlazi u vrtić k'o da ga kolju u vrtiću pa ima traume od odlaska u isti? Bi li trebala zvoniti roditeljima djece koja se loptaju iza zgrade i svaki drugi udarac završi u mom autu? Ne, ne bih, niti mi je palo na pamet.
Moje drage susjede smeta što moja djeca pjevaju!!! Može vas biti sram! Razumjela bih da slušate neki oblik obiteljskog nasilja gdje se muž i žena tuku, gdje maltretiraju djecu itd., ali za OVO zbog čega ste mi pozvonili vas može biti sram. I za kraj, jedna digresija, Bratec Martin jutros uopće nismo pjevali. Sljedeći put kad mi pozvonite na vrata ću vam pozvati policiju zbog uznemiravanja. Želim vam ugodnu nedjelju."
