U intervjuu za Telegraf, 'kraljica lavova' Andi Rive otvara dušu i priča, između ostalog, o misiji očuvanja rezervata za lavove GlenGariff, podizanju svijesti o vrsti kojoj prijeti istrebljenje, ali i iskušenjima i opasnostima koje avanturistički način života nosi sa sobom.
Napustila si život kakav si živjela ranije kako bi se posvetila ovim lavovima. Kako si se odlučila na to? "Da, provela sam cijeli život u kući na rubu lagune, odgajajući troje djece i baveći se karateom i drugim stvarima. Onda sam osjetila potrebu da učinim još nešto i tako je došlo do toga da sam se posvetila lavovima. U početku nisam mislila da će to biti za stalno, mislila sam da ću se vratiti kući kada malo pomognem ovdje na imanju. Nisam imala pojma da ćemo i moji klinci i ja ovo toliko zavoljeti da nikad, nikad ne odemo. Definitivno sam pronašla svoju strast i radim ono što me ispunjava. Pronašla sam sebe među lavovima."
Kako je došlo do snimanja TV emisije? "Ideja o emisiji se rodila kada me je nakon 20 godina potražio moj stari školski prijatelj, ne znajući ništa o mom trenutnom životu i angažmanu s lavovima, i doveo svoju obitelj s Novog Zelanda kod mene na tjedan dana. On radi filmove i nakon nekoliko sati sa mnom rekao mi je da moram podijeliti ovo sa svetom. Onda se vratio s filmskom opremom na devet tjedana i počeo proučavati moj život. Dolazili su i odlazili dvije godine. Iskreno, gotovo da ih nisam ni primjećivala, tako da su snimke zaista autentične.
Hoće li gledatelji zapravo vidjeti sve detalje stvarnog života u jednom rezervatu za lavove? "Ljudi će vidjeti pravi i vrlo stvarni svakodnevni život bavljenja lavovima. Nisam htjela da emisija bude o meni. Nisam baš društvena i bilo je dovoljno teško odlučiti se sudjelovati u snimanju, ali napravila sam to iz važnijih razloga. Radim cijeli dan, od kada se probudim, i čak ne mogu otići spavati zbog svog posla, koji me mori i noću, tako da svakog dana nenajavljeno iskoče neočekivani zadaci. Kamere nisu neprestano bile tu, ali mislim da su uspjele uhvatiti smisao i bit."
Život u rezervatu sa sobom nosi i mnogo izazova. Kako se boriš s njima? "Uporna sam i vrlo strpljiva. Ne odustajem lako. Prihvaćam izazove i borim se za ono što mislim da je ispravno, iako je teško. Kažem da sam presretna bar tri puta dnevno i dosta se oslanjam na svoj tim od četiri muškarca, kao i na svoju poslovnu partnericu Tracy i svog životnog partnera Leona da mi čuvaju leđa. Jasno je da mnogo snage dolazi iz samog 'sustava za podršku'. Suočavam se sa svakim problemom kada se pojavi. Ne mogu se prestati kretati i boriti se. Suočavam se sa svim što iskrsne zato što jednostavno nemam izbora. Po prirodi sam osoba koja rješava problem i nikada ne odustaje. Postoji toliko izazova, ali moj način života je da ostanem jaka i učinim ono što se mora."
Unatoč teškoćama, još uvijek se držiš – što te motivira i gura naprijed svaki dan? "Šira slika, koja uključuje moju viziju budućnosti mojih lavova i načina života koji bih voljela da iskuse ove životinje i sve životinje u zatočeništvu. Vizija nas u Glen Gariffu podrazumijeva da podijelimo svoj projekt s osobljem na fakultetima širom svijeta kako bismo bili sigurni da oni mogu biti dio rješenja za lavove. Također, želim da vidim poboljšanje ishrane u svim ustanovama za lavove. Naša vizija je da pružimo lavovima kvalitetan život, da naučimo od njih kako ga možemo poboljšati i da takvu kvalitetu zatim ponudimo i drugim lavovima koje možda ugrožavaju različiti beskrupulozni ljudi. Tako da, šira slika je da poboljšamo kvalitetu života svim afričkim lavovima i uvedemo obrazovni program koji inspirira i vodi zakonodavce i informira javnost o aktivnostima vlasti. Također, vrlo sam inspirirana rikom lavova. Osjećam se istinski i duboko blagoslovljeno što živim ovako i to me potiče svaki dan."
Koliko su te kao osobu promijenile protekle godine ovog posla? "To bi trebalo pitati moju djecu, ona bi vam toliko toga ispričala. Sjećam se da je moja najmlađa kći na jednom od naših prvih putovanja u Sedgefield prokomentirala: 'Mama, ovo sve djeluje nevažno, blesavo i besmisleno. Jedva čekam da se vratim lavovima', što je u biti i poanta. Imam svrhu. Naučila sam da ne uzimam probleme ljudi za ozbiljno ako ne utječu direktno na mene i moj život. Ovaj život može da bude vrlo samotnjački, tako da sam postala više nezavisna nego prije. Nitko ne zna koliko imam obaveza i odgovornosti i koliko sati radim. Mislim da je postalo teško otvoriti se ljudima na pravi način. S druge strane, primjer promjene je to što nisam jela meso 28 godina, nisam ga ni pipnula od kad sam se preselila ovdje.
Što ljudi mogu očekivati od emisije? Postoje li neki trenuci koje bi istaknula? "Pa, u pitanju je presjek mog života, tako da publika može očekivati samo neočekivano! Znam da su kamere snimile i moju bebu Taia. Tai je moj lavić star 15 mjeseci. Spava u mom krevetu i prati me okolo. Snimili su i dolazak nekih spašenih ili usvojenih lavova koji su došli kod mene očajnički tražeći sklonište. Snimili su požar koji je bio gotovo katastrofalan i detalje kada sam zvala veterinara da mi pomogne s ranjenim lavovom. Naravno, tu je i priča o konju.
Kako su lavovi reagirali na kamere? "Zainteresirao ih je prigušivač za mikrofon koji izgleda kao krznena životinja, ali inače mislim da su se ponašali kao ja, tj. ignorirali ih.
Šta bi htjela da ljudi osjete ili učine kada pogledaju emisiju? Koju poruku želiš prenijeti? "Imam toliko toga da kažem o tome. Vjerojatno je snimljeno sve što sam rekla, pa ako pogledate emisiju, znati ćete. Ali ljudi ne trebaju osjećati obvezu da pomognu meni ili baš mojim lavovima. Nadam se da će im emisija poručiti da se pokrenu i učine nešto za život lavova bilo gdje u svijetu. Želim da osjete moju ljubav prema lavovima i da vide koliko su to fascinantne životinje. Samo veliki čovjek može da stane pred lava i osjeti se ponizno. Malog čovjeka i njegovu inferiornost lav će nagonski osjetiti i onda on mora da pozira kraj tijela ubijenog lava kako bi se osjetio velikim. To su najgori ljudi."
http://www.telegraf.rs/vesti/1433567-ispovest-zene-koja-zivi-sa-lavovima-istina-o-mom-zivotu-u-coporu-foto-video
