Srpska manekenka i dizajnerica Ines Klara na društvenim je mrežama objavila fotografiju i priču vezanu uz nju koja je dirnula tisuće korisnika Facebooka i Instagrama, a mnoge je i rasplakala.
Na fotografiji Ines leži u bolnici kraj starice s maramom na glavi i drži je za ruku. Fotografija već na prvi pogled izaziva brojna pitanja: zašto su u bolnici?, je li to njezina baka?, zašto obje leže?, zašto se drže za ruke?...
U objavi je objašnjeno da su se njih dvije toga dana vidjele prvi put u životu, a kako je došlo do ove fotografije, pročitajte u Inesinoj objavi koju prenosimo u cijelosti:
"Volim se sjetiti ovog dana. Ja sam pala u nesvijest na Fashion Weeku jer sam držala neku glupu dijetu. Ova divna baka je radila cijeli dan na njivi i pozlilo joj je i otekli su joj prsti. Tresla se od straha, iako je osmijehom pokušavala sve uvjeriti da se ne boji. Iako smo naizgled različite, mi smo iste. Uhvatila sam je za ruku da joj pokušam prenijeti dio svoje snage, a tek kasnije sam shvatila da je i ona mene smirila.
Ma koliko godina, iskustva, uspjeha, novca imale, sve smo iste. I umjesto da se konstantno natječemo, žene trebaju biti podrška jedna drugoj. Ja se radujem kada vidim sretnu ženu, bilo da je njezina sreća gomila djece i muž, ili tona cipela i torbi, ili izlasci i putovanja, ili tetovaže i motori. Ne zavidim, mogu nešto naučiti od nje. Ne osuđujem, svatko ima pravo na izbor. Ne znam kada su žene postale jedne drugoj neprijatelji i kada su ljubomora i zloban osmijeh zamijenili jedno iskreno ‘bravo’?
Bravo što si pokrenula mlada firmu, a ne ‘što ova mala zna u njezinim godinama’. Bravo što si u četrdesetima pokrenula firmu, a ne ‘bolje da pazi na djecu nego što je cijeli dan u uredu’. Bravo što si podigla troje djece i kuhaš i pereš za petero svaki dan, nego ‘ma ona je obična domaćica, to nije posao’. Bravo što si priuštila sebi skupe čizme, sada si me motivirala da više radim, a ne ‘bolje da traži muža nego što kupuje čizme, a i noge joj izgledaju debelo u njima’.
Bile bismo mnogo jače kada bismo bile prijatelji jedne drugima jer smo sve mnogo sličnije nego što izgleda. Sve smo žene. Ne podmećimo već pružimo ruku jedna drugoj.’
