Uskoro će biti trideset godina dolazaka, odlazaka, spuštanja, padova, novih dizanja. Glupiranja, kreveljenja, šarenjenja sumanuto energičnog basista Flea s karizmatičnim frontmenom Kiedisom i ostalim putujućim, dolazećim i odlazećim članovima, konstantnim bubnjarom Chadom Smithom i novim gitaristom Joshom Klinghofferom.
Trebalo je nalaženja opravdanja 'zašto da', a ne 'zašto ne' nastaviti nakon drugog odlaska briljantnog gitarista Johna Fruiscantea, kojem duguju dobar dio čarolije vrhunskih albuma Blood Sugar Sex Magik i Californication.
Jednako kao naći način odvikavanja od droge pojedinih članova, smrti kao bliske pratilje i inih izazova koji bi došli glave mnoge prije i poslije njih.
U takvom sastavu nakon neobećavajućih reporta iz srpske Inđije prije par godina, Peppersi stižu u jeku turneje ne osobito pamtljivog albuma I'm With You.
Flea, motor i duša benda
Novi gitarist cijeli koncert provodi u sjedećoj pozi zbog ozljede noge, ali nije zasmetalo. Dapače. Ekipa će odsvirati iznimno raspoloženo i profesionalno. S puno smislenog jamminga kao intermezza između pjesama, bez nelogičnih predaha, pokazalo se da je vrhunski basist Flea motor i duša benda, da je Kiedis u distanciranoj ulozi frontmana zapravo u drugom planu, dok igralište pripada ritam-sekciji i instrumentalistima.
I opet se doimalo kako laganije stvari za nostalgično i fino starenje odstupaju za energetskim bombama, osobito sjajno odsviranom ranom komadu Me And My Friends.
Klimaks na Californication i Give It Away
Setlista se za turneje nije bitno mijenjala. Kombinatorika nekoliko naslova s aktualnog albuma I'm With You (Monarchy Of Roses, Adventures of Rain Dan Maggie, Look Around) prošarana hitovima s najuspješnijih albuma uzrokovat će lančanu reakciju 40.000 ljudi na najpoznatije (Under The Bridge, Can't Stop, By The Way, Universally Speaking, izvrsna obrada Steive WonderoveHigher Ground) uz očekivani bis klimaks na Californication i Give It Away za kraj.
Huka mase na pojavu heroja
Tehnički sve prednosti i mane hipodroma kao otvorenog stagea znane su od ranijih koncertnih iskustava Rolling Stonesa i Metallice.
Mjesto je to na kojem se zvuk obično raspršuje već nekih pedesetak metara od pozornice, ali zadržava onaj zbijeni stadionski efekt huka mase na pojavu heroja. Ovoga puta se silina benda i fina niveliranost instrumenata zadržala u cijelom obimu prostora.
Zgodnom se i unikatnom gestom pokazala otvorenost Peppers za suradnju s najvećim nacionalnim izvoznim proizvodom svih vremena – 2 Cellos. Luka i Stjepan su funkcionirali i kao predgrupa i kao specijalni gosti koji će s bendom na bisu izvesti Californication, jednu od najljepših pjesama ikada napisanih od strane tetoviranih momaka iz L.A. S te strane imali smo svjetsku ekskluzivu na zagrebačkom koncertu.
Profesionalnost pristupa nije upitna
Profesionalnost pristupa nije upitna, komunikacija s publikom se svodi na Fleaove poruke mira i hodanja na rukama. Peppersima nije bilo stalo do izvlačenja tog intimnog trenutka od mase koja im je bila spremna piti s dlana, ni osobitog međusobnog gugutanja s publikom nije bilo.
Dobro je znati da unatoč krizi, recesiji i inim opravdanjima, još uvijek postoji kritična masa gladnih za osvjedočenim svjetskim glazbenim senzacijama koji će skakati makar iz poštovanja i kojima će se isplatiti dovesti bend s vrha svjetske stadionske ponude.
