ROBBIE WILLIAMS - Swings Both Ways
Robbieju Williamsu se nakon boy bend karijere s Take That, malo soliranja, silno zaželjelo biti Deanom Martinom pa croonirati svoju karijeru finim starenjem uz swinganje na ovaj ili onaj način. Ništa ne zamjeni starinsku draž orkestara, samo što osim dobre volje i ambicije treba imati prirodne predispozicije za pamtljiva djela tog tipa a ne samo zadovoljavanje vlastitih hireva. Obzirom da se već jednom doticao swinganja na albumu "Swing When You re winning" ova se epizoda dokida u ponavljanju uspješna modela. U njegovom slučaju puno se polaže na šarmiranje i šmiranje te vrhunski odrađen orkestralni dio posla. Obrade standarda daleko bolje zvuče u dinamičnijem tempu jer Robbie nema dovoljno kvalitetan ni moćan vokal kojim bi izdržao zahtjevnost vođenja downtempo stvari u kojima do izražaja dolaze glasovi puni boja i snage što njegov nije. Tako će brljati svoju swingersku "Supreme", Lily Allen će ga baršunastim vokalom izvući u klasiku "Dream A Little Dream", dok će "16 Tons","Puttin On The Ritz" ili "Minnie The Moocher" potvrditi kako mu glas nije kapacitetom niti zadovoljava zahtjevima navedenih klasika. U kontekstu domaće glazbene scene pandana mu valja nalaziti u prigodničarskim akcijašenjima Roberta Marekovića i njegova swingerskog štovanja tuđih stvari u nemoći produciranja ikakvog smislenog autorskog rada.
//www.youtube.com/embed/JcvhePsHrfQ?list=PL29bZspGYYJocwW_mH5M58kWsKoQo0z5u
5/10
BRITNEY SPEARS - Britney Jean
Osmi studijski album sveameričke pop djevojčice zadovoljava odavna postavljeno producentsko formatiranje što se treba raditi s takvim paketićem i kakve joj mašne zavezati pri kraju pakiranja. Pišu joj se pjesme odgovarajuće trenutku i životnim epizodama u kojima se nalazi kaskajući za nekadašnjom karijerom zvijezde broj 1 svjetske glazbene scene. Niska producenata angažirana je za servisiranje njenog glasića, ne bi li je zapakirali u dovoljno probavljivu i prolaznu cjelinu. To se i događa, obzirom da se album vrti oko plesnjaka pratećih odličnom singlu "Work Bitch", poput "Perfume", "Alien". Onaj emotivniji dio poput dueta sa sekom Jamie Lynn ili baladičnih pjesama standardno je nepotreban te se album kao cjelina preživljava baš kao i većina dosadašnjih. Nekoliko zgodnih pop momenata prilozi su samo novoj budućoj the best of kolekciji
//www.youtube.com/embed/pt8VYOfr8To
6/10
NICK CAVE & THE BAD SEEDS - Live At KCRW
Nicku Caveu ne možete pakovati. Ogoljen na akustične verzije, postavljen u okruženje studija radio stranice u LA-u, kreirat će jednako nevjerojatan, slojevit i bogat literarni svijet svojih mračnih i nježnih pjesama. Snimke ga bilježe kombiniranjem nekoliko recentnih naslova s aktualnog studijskog albuma "Push The Sky Away" uz koje će probrati i neke iz klasika pjesmarice (""And No More Shall We Part", "People Aint No Good", "Mercy Seat", "Jack the Ripper", "Stranger Than Kindness"). U međudijalogu s publikom odaje onog opuštenog, zabavnog, nasmijanog, nepoznatog iz pjesama lika. Onog kojem posebno ovi teritoriji piju s dlana. I mašu njegovim stihovima kao svojim postulatima. Mrak i tama. Nick je stalno s vama.
//www.youtube.com/embed/ni7dMXztaqk
8/10
THE FALL - Reminderer
Bez imalo pretjerivanja, živuća legenda alternativnog rocka, post punk apologeta britanske podrumske scene Mark E. Smith nastavlja nezaustavljivim tempom krkljati, mumljati, baljezgati, svađati se s mikrofonom. Atonalizirati. Ali činiti to s toliko nenametljivog stila i zajebantskog odmaka da je šarmu starog mrguda teško odolijevati. Praćen tko zna kojom postavom The Falla, koncentrira se na repetititivnu ritmičku osnovu, povremene zvučne dodatke sa strane, gitaristička fraziranja riffovima, ne odviše pažljivo producirane komadiće razbijanja struktura pjesama. Od naslovne preko "Armoratora", "Mister Rode", Mark je u kavgi s milozvučjem, sve do asketske obrade Gene Vincentove "Say Mama" i "Race With The Devil" i finala "Touchy Pad", ovaj je extended play The Falla samo još jedna karta u špilu interesantnog i neprilagođenog alternativca broj jedan.
//www.youtube.com/embed/wV2x9h1MlRo
7/10
SCORPIONS - MTV Unplugged in Athens
Jedno od najvećih glazbenih zala otkad je patetike i tzv sweet metala u glazbi odazivalo se na ime njemačkih rockera Scorpions. Od unjkavog vokala do kardinalno bezličnih i grozomornih pjesama, trajanja na svjetskoj slavi tijekom 70.-ih i 80.-ih, na žalost ljubitelja glazbe nastavljaju djelovanje, pa tako između studijskih albuma u skoro polastoljetnom trajanju glazbeno neotrovne škorpije nude svako toliko i live kolekcije u the best (zapravo worst of) maniri. U serijalu MTV ištekavanja serviraju od baladičnih "Still Loving You" do "Wind Of Change" ili proklamatskih hitova poput "The Best Is Yet To Come" ili "Rock`n`Roll Band" a sve s namjerom dosezanja tih 50 godina izdržavanja suživota sa svojim glazbenim antiradom. Za tu su se priliku otisnuli u Grčku ne bi li tamo blizu akropola uništili još malo pop kulture. Strašno nešto. Test za izdržljivost svih ljubitelja rock glazbe.
//www.youtube.com/embed/zz5oReDjAzc
2/10
ONE DIRECTION - Midnight Memories
Gotovo u pravilnim vremenskim razmacima producentski moguli pop industrije pobrinu se kako bi osnovnoškolcima kao bazičnoj target publici ponudili neku od boy band inkarnacija za plasiranje saharinskih pop pjesmica, malo zaplesavanja, popravljanja frizurica i odrađivanja promotivnih osmijeha. Od New Kids On The Block, N Synca, Backstreet Boysa do Take That i dalje današnji vladari teena postera su One Direction. Na trećem studijskom albumu formula je ista ali će za PR materijal servirati "težu stranu". Svu bljutavost ponuđenog koncepta dokinut će u pjesmuljcima poput naslovne ili "Story Of My Life" koje se dokidaju u refrenskim melodijama i višeglasnim napjevima kao zapravo jedinim primjetljivim dijelovima pjesama. Besprizorno isprazna i nekvalitetna glazba u visokim produkcijskim uslovima sve je što se nudi u paketu One Direction.
//www.youtube.com/embed/W-TE_Ys4iwM
2/10
MUSE - Live At Rome Olympic Stadium
Muse bi njihova grandioznost i tendencija rasta u produkcijskom smislu mogla pozicionirati kao i Jean Michelle Jarrea tek svirkom u orbiti ili na Mjesecu. U njihovom slučaju od početnih šlepanja za Radioheadom došlo se do statusa dahtanja za leđima hiperprodukciji jednih Pink Floyda i glam kič rocka karakterističnog za The Queen. Od suštog kopiranja Matt Bellamy se gradio kao kompozitor i detaljan poznavatelj strukture skladanja čiji će falseto i cijuk sasvim korektno korespondirati s koračnicama ili ritmičkim provalama. Od klupskog preko dvoranskih do stadionskog iskustva i hidrauličnog zemljotresa, Muse su postali referentnom stadionskom atrakcijom za ljubitelje rock opereta 21. stoljeća. Pomirenje klasike, glam rocka, kiča sve do najnovijih hvatanja u koštac s dubstep frljenjima u sjajnoj produkciji garantiraju sasma solidnu vožnju uživo kroz bendovski the best of.
//www.youtube.com/embed/JviT93GQSEg
7/10
DIDO - Greatest Hits
Zlatno doba guštanja i uživanja kantautorice Dido Armstrong godinama je za nama i albumom "No angel" s kojeg se sipalo najviše poznatih hitova. Tada je svijet šaptom pao do te mjere da joj je Eminem samplirao pjesme dajući im novi život i produžujući repove publike. Međutim, njena sjeta je postala ravnom linijom za lakopotrošnu publiku koja se pogubila u stopu prateći Didino inzistiranje na songwritterstvu više nego pokušajima zadržavanja komercijale. Mimo "Thank You", "Here With Me", nije zaobiđen ni "Stan" a ni naslovi s recentnog "Girl Who Got Away". Dido je vrlo pismena i pitka autorica čijih je pet minuta medijskog interesa konzumirano, ostaje kolekcija melodija za pjevušenje odgovarajuća božićnom ugođaju.
//www.youtube.com/embed/FrWe1ZJOHgM
7/10
