Premda je recesijsko vrijeme iznimno nezahvalno za nastavljenje pothvata ovog tipa, Hartera ima sve uvjete da od pukog preživljavanja nastavi biti tradicijom koja će Rijeku uz šibenski Terraneo mapirati kao jedini relevantni višednevni glazbeni festival ovih terena.
Iznimno zanimljiv mali internacionalni festival nudi pregled svjetske plesne, elektro i regionalne crossover produkcije. Nastupe na Harteri bilježe pretežno imena relevantna po kvaliteti glazbe a ne medijskoj isfuranosti.
Obzirom na lokaciju i kapacitete, mogućnosti velike i manjih pozornica, Hartera bez promjene lokacije nikada neće moći računati na bitna omasovljenja, ali ima sve predispozicije ne brinuti za budućnost.
Unatoč zagrijavanju i manjoj posjeti prvog dana pri gostovanju zanimljivih kanadskih ples progresora Azari & III, titulu crowd pleasera očekivano je odnio francuski elektro otac Laurent Garnier.
Uz pomoć sidekickova za "Live Booth Session show" je rasplesao krkljanac publike ispred glavne pozornice. Koncentriran na presjek vlastitog the best ofa sugestivno je održavao dinamiku ritmova zadržavajući pažnju i plesne pokrete fanova. Posljednji studijski rad "Tales Of A Kleptomaniac" potpisao je prije tri godine tako da u varijanti LSB showa uglavnom ponavlja oprobani recept. Unatoč klasičnim variranjima kvalitete razglasa otprilike četverosatni nastup potpunila je vizualna light komponenta i tisuća posjetitelja mogla je zadovoljiti ljubitelje Svadbasa i riječke Moskve koji su pak imali prilike provjeriti na što liče njihove rock uzdanice s vodećim ženskim vokalima. Svadbasi koji promoviraju aktualni album "Još" i Moskva u očekivanju debitantskog djela najavljenog jesenas. "Kradljivci" prvog dana bili su zagrebački elektro zafrkanti After Je Bolji Od Partyja koji bi uz ozbiljniji pristup itekako ozbiljno mogli drmati hrvatskim ispraznim plesnim prostorom.
Centralne noći Hartere apsolutni je poklon većem broju publike nego prvog dana bilo ukazanje islandskih elektroničara Gus Gus koji od sredine 90.-ih udaraju kontru vodećim europskim i američkim plesnjacima, dajući iznimno interesantnu plesnu avangardu u potezu od trip hopa do eklektičnog housea. Od istoimenog debi albuma do aktualnog "Arabian Horse" Gasgasovci su nadopunili suludu breakbeat crossover invaziju DJ pojedinaca iz Asian Dub Foundation kolektiva čiji je set bio moćna plesaona za sve ljubitelje plesnih igara bez granica. Angažirana banda i kao live nastup benda i kao soundsystem izazov je i pokretač za mase obzirom na stamenu bas bazu i odlično stilsko šaranje iza DJ pulta. Regionalne zvijezde Darkwood Dub već neko vrijeme plaćaju danak zamoru studijskih materijala i unatoč visokoj usviranosti isporučuju flatlinerse, dok je buka oko Dječaka još uvijek stvar trenutka, albuma i internet rada, daleko više nego ponude njihova ukazanja uživo. Momci preračunavaju snagu populističkog efekta "ruke s plastičnjacima u zraku" dočim bi izgledali daleko uvjerljivije kad bi poradili na moćnijoj razradi fantastičnih komada poput "Med", "Truba", "H323", "Cigan", "Kamiondžije" nauštrb mahom prerazvikanih popularnih singlova a la "Lovrinac", "Miris", "Dalmacijo". Na žalost nikad dovoljno realizirani indie rockeri Ruiz odsvirali su svoj zadnji koncert.
Posljednjeg dana festivala pokazalo se kako je svjetski mega car zapravo bosanski psiho Damir Avdić daleko više nego odavna precijenjeni inteligenti zafrkant Antonije Pusić u narodu zaživio kao Rambo Amadeus. Ružiona i režaona Grahe onaj je opaki gitaristički servis od kojeg se škrguće zubima i ostaje potresenim pred napadom agresivne gitare, verbalne razaračine i snage stiha. Njegov kapital daleko je impresivniji i efektniji od prog rock i jazzy subverzija u limitiranim dozama zabavnog Ramba Amadeusa.
Hartera varira u posjeti publike, ponuda izvođača limitirana je recesionim financijskim trenutkom, ali nužnost nastavka festivala neupitna je ako je Rijeci iole stalo do očuvanja statusa prijatelja mladih njegovatelja urbane kulture. Ponovilo se dogodine u značajno prošaranom i proširenom line upu s više publike svih festivalskih dana.
