Instinktivan je. To je dobro ako nemaš problema s komercijalnim dokazivanjima i ne kalkulira ti se u glazbi jer si svoje dane oslanjanja na uzore i korištenja loopova potrošio u vrijeme rada s Lukyjem na „Žena dijete“. Primjerice, ritmički loop i bas linija stvari „The Witch“, The Culta. Pričat će mi Sandro Bastinačić iz En Facea kako su snimili onaj lijepi klasični pop evergreen „S dlana Boga pala si“. Tražili su varijantu, snimali u studiju, mučili se s pokušajima dueta s ženskim vokalom, kako god okrenuli nisu bili zadovoljni snimljenim. Već su bili očajni, kad u jednom trenu stiže Ćelavi vidjeti kako su, što rade, snimaju li, kakvi su ti novi materijali. Visi on malo u studiju. Sluša stvar. I onda netko predloži da bi možda on otpjevao. Urban uzme riječi, ode za mikrofon i otprve snimi onaj poznati razvučeni „poput pijeeeeskaaaa, rasuti smo ostaliiii…i vjetrom nošeni kroz godine duuuge pooovijesti…“. To je bilo to. Kick.
Zatim jedan od najpoteza karijere. Odbijanje Porina 2000.-e kad su mu ga htjeli uvaliti za kategoriju alternativne glazbe za album „Žena dijete”. U konkurenciji s Kojotima i Stampedom najveći je broj glasača je najviše čuo za Urbana bez da je možda desetina pripisanih preslušala nominirane materijale. I tako gradonačelnik Makarske i Silvana Menđušić pročitaju pobjednika, dvorana se rasplješće, TV snimka pokazuje i razdraganu Flo Hlo (Hloverku Srzić Novak) kako u onom pervanskom sinhroniziranom stilu plješće očito sretna na izboru, a Urban praćen producentom Lukyjem krene primiti nagradu. Dolaze do postolja, ovaj se nalakti i kaže: „Evo, ja bi' rek'o par riječi. Grupa Stampedo, grupa Kojoti, a ni ja, nismo alternativni sastavi.“, psihološka pauza koju prekida prilično burni pljesak dvorane, “Očito je došlo do nekakve male zabune…Ima brdo alternativnih sastava koji trenutno nemaju šta za jest. Ne bih se dobro osjećao kad bih sad ovo uzeo i odnio doma i pravio se da sam ovo zaslužio. Ja ću ovo tu ostaviti dok ne nađe nekog pravog vlasnika. Ja vam se zahvaljujem svima, pa nek' ostane još malo ovdje…”. Pljesak, fijuk. Respect. Ali, priča ima nastavak.
Sutradan ga organizatori Porina love po gradu tražeći ga da pokupi staklenka sa sobom. Kamere su ugašene, izveo je show, sad ga može uzeti. On im objašnjava da nije poza, nije to napravio na javno da bi ga sad privatno uzeo, nego ga stvarno – ne želi. Bilo je tu još objašnjavanja ekipi da ne znači ne. Nekako su shvatili da nije bio jedan od hirova za javnost, nego stav. Za dva odlomka saznat ćete da je ova štorija o Porinu mogla izgledati i sasvim drugačije.
Ima i onih koncertnih lauferskih epizoda razbijanja boce u čelo, završavanja u bolnici na šivanju, pa povratka na nastup završiti započeto.
Prije nekoliko godina među nekim idejama suradnje i druženja po riječkom Korzu i okolici bilo je rečeno kako bismo mogli sklopiti pakt...
