Onog trena kada od prvog takta novog albuma, baš kao i dobrog dijela njegove diskografije, napuknuti rašpani glas izvučen iz petnih žila, potjera kapi znoja na čelo ili po prsima i nabrekne vratne žile, ostajete tiho, razjapljenih usta s zaleđenim pitanjem 'Kako mu dovraga samo opet uspijeva?'. Pa se zateknete sami unutar milijuna kojima se Boss obraća i koje će obratiti.
Zarazna energija i intenzitet izvedbe osupne od udarnih dinamičnih bubnjarskih taktova prvog singla “We Take Care Of Our Own”, preko ritmičkih himni “Easy Money” i “Shackled And Drawn”, klaviru upakirane tuge po shemi “Everybody Hurts” kada prospe prošlost u “Jack Of All Trades” od klavira do puhača, nastavi navijati irskim ljestvicama, frulicama i navijačkim “Death To My Hometown”.
Začme onaj svoj tihi akustično gitaristički uvod u naslovnoj pjesmi da bi je doveo do raskošno aranžirane zborne himne za sedamdesetak tisuća do stotina tisuća grla. Isti princip ponovi u “You`ve Got It” toj suštoj jednostavnosti poklanjanja čarolije voljenom biću. Pripušta loopove u nježnom “biblijsko-ovčarskom” pjevu “Rocky Ground”, vatrometom emocija ispraska “Land Of Hope And Dreams”, spremavši za zaključni podrhtaj prsa zviždukom “We`re Alive”, skupivši u istu šaku bunt, emocije, stvarnost, snove, maštu i naivnu vjeru u bolje sutra, sve zajedno bacivši pred slušatelja kao da se radi o zadnjem novčiću Bossova bogatstva. Okrećući leđa cinizmu 21. stoljeća, vodi vas natrag u naivno vjerovanje i ponizno klečanje pred snagom ljudskog dodira i kontakta. Unatoč tome što će u postaje svog rock and rolla ovaj puta prošvercati i kompjuterskih programiranih loopva i irskih folk rock motiva, backgounda gospel zbora pa čak i jedno nježno žensko vokalno hip hop ukazanje, ostaje pravovjernim stjegonošom Njegova Veličanstva Rock And Rolla.
Boss će se oprostiti od svog vjernog suradnika saksofonista Clarencea Clemonsa, pomiriti instrumentarij i taktiku primjenjenu na “Born In The USA” s albumom “Human Touch”, Patti Scialfa i Little Steven će se znojiti jednakim intenzitetom uz partnera, dok će mu mlađi rođak po oružju i socijalnoj empatiji Tom Morello gitaristički ukrasiti “Jack Of All Trades” i “This Depression”.
U kristalno čistoj produkciji Ron Aniella nije žrtvovana emocija studijskim pročišćavanjima zvuka i niveliranja bogatih zvučnih paleta. Album obećaje i nudi genijalni stadionski nastavak i praktičnu nastavu na entu potenciju podebljanog intenziteta. Uz čovjeka većinski “krivog” za pojavu sastava poput Arcade Fire, bendova koji su vratili srce otuđenoj glazbi novog milenija, na “Wrecking Ballu”, njegovom sedamnestom studijskom albumu, saznajete što znači pomiriti stadionski refren s emocijom slušatelja u spavaćoj sobi. Springsteen ima onu rijetku kvalitetu naratora koji suosjeća sa svojim likovima. On je prepoznatljiv, ne predvidljiv. Ako od glazbe ne tražite razloge nego osjećaje, bolje od ovoga ne može. Hoćete plesati? Imate soundtrack. Hoćete prokleti ili vratiti ženu i muškarce koji vas ostavljaju? Imate soundtrack. Hoćete plakati? Imate sol za suze. Nije zalud prozvan Bossom.
Ocjena: 10/10
