Godinu i pol nakon izlaska hvaljenog albuma Život je raj, Damir Avdić ima novi studijski album, koji bi trebao izdati Kapital rekord i koji bi uskoro trebao biti ponuđen na besplatan download.
Album nosi naziv Mein Kapital i sadrži 12 pjesma, baš kao i prethodna tri albuma ovog plodnog kantautora, koji se uvijek potrudi između albuma izdati i jedan roman, tako da bi se uskoro u prodaji, uz album, moglo naći i njegovo novo literarno djelo.
Sam naziv albuma Mein Kapital odlično opisuje vrijeme u kojem živimo, ali i u svega dvije riječi sažima čitav niz tema kojima se Avdić bavi u novim pjesmama.
Već na albumu Život je raj Avdić se polako počeo odmicati od tzv. regionalnih tema, poput posljedica rata, revanšizma, nostalgije za 'boljim vremenima', koje su na prva dva albuma bile dominante. Teme poput globalizacije, aktivizma (osobito onog internetskog), inertnosti, ignorancije, konzumerizma i kapitalizma, o kojima Avdić progovara već na prošlom albumu, sada su preuzele primat.
U glazbenom smislu, ovaj album ne donosi nikakve novosti. Još uvijek su tu samo Damir i njegova gitara, njegov hrapavi vokal i njegovi britki, duhoviti i okrutni stihovi – 'pobjednička formula' koja je ovom kantautoru donijela kultni status.
Njemu ne trebaju nikakve tehnološke sofistikacije, posebni gosti na albumu, prateći glazbenici ili tko zna što još, dok god svojim stihovima pogađa 'drito u sridu'.
Uvodna pjesma 2012. bavi se itekako aktualnom temom – prognozama za godinu koja je pred nama. Dok neki odbrojavaju dane do famoznog kraja svijeta, drugi predviđaju kolaps svjetskog ekonomskog sustava, treći rekordnu nezaposlenost, Avdić konstatira da zapravo promjene nema, bar ne za male, poplašene ljude koji život uglavnom žive putem tastature i kompjutorskog ekrana.
"Sve će biti na svom mjestu/na Arktiku bijeli medo/u Italiji Berlusconi/na Kubi McDonald's/na biralištima moroni/jurišaćemo po forumima/pucat s tastatura/mrzit život što živimo/i sliniti za onim prije."
Jedna od najboljih pjesama na albumu je definitivno Bakunjine, pjesma posvećena gotovo zaboravljenom anarhistu, čijim likom i djelom danas ne mašu ni njegovi sljedbenici. Zamijenile su ga neke atraktivnije glave, neki drugi borci za 'slobode' narodnih masa.
"Bakunjine, ne nose te na majicama/malo što te ne znaju/al' više što si ružan/ne može se u revoluciju i s takvom njuškom na ulicu", duhoviti su stihovi kojima Avdić upozorava kako je vješt marketing dobro deformirao naše ideale.
Na udaru Avdićevih britkih stihova opet su se našli Facebook revolucionari (Revolucionarna lava), ali i prosvjednici iz Grčke i Španjolske, koji se i dalje neumorno bore za svoje pravo da drugi naporno rade za njihova socijalna prava i lagodan život (Katalonija, Sparta, Galicija).
Na novom albumu nije propustio priliku progovoriti o temama i pojmovima kojima se mnogi rado i često nabacuju, bez ikakvog propitivanja njihovog pravog značenja, poput religije, Boga, slobode, demokracije, antiglobalizma… To je napravio na sebi svojstven način – bez dlake na jeziku, bez uljepšava i s puno crnog humora.
Na albumu su se ovaj put našle i dvije ljubavne pjesme, Budi žena i Dlan, od kojih treba posebno izdvojiti ovu posljednju, u kojoj Avdić pjeva sam, bez gitare. Ne dere se, ne urliče, ne viče, nego pjeva, i to o ljubavi.
I baš je ova pjesma Dlan savršeno sjela za kraj albuma, albuma koji donosi poprilično sumornu slike naše svakodnevice, u kojoj čak ni ideali ni težnja za pravednim svijetom nisu ono što su nekad bili.
Avdić se u pjesmama ismijava aktivizmu iz udobnosti fotelje i sigurnosti vlastitog doma, pljuje po ljevičarima koji zapravo žive na kapitalističkoj sisi i koji su plod upravo tog sustava protiv kojeg se bore, pljuje po svijetu u kojem su čak i najplemenitije ideje pretvorene u robu. U tom i takvom svijetu, ljubav na kraju dođe kao jedina svijetla točka, jedina iskrena, neiskvarena stvar.
Avdić je kao i dosad svoje britke stihove, na koje nemamo nijedan prigovor, dodatno pojačao gitarom i energičnim i distorziranim rifovima, od kojih neki neodoljivo podsjećaju na neke njegove ranije pjesme.
Glazbeno je na albumu najrazrađenija stvar Demokratija, koja se uz već spomenutu pjesmu Dlan najznačajnije razlikuje od njegovog dosadašnjeg glazbenog opusa.
Sve u svemu, Mein Kapital ispunio je sva očekivanja. Ponavljanje u glazbenim 'aranžmanima', što je jedina zamjerka ovom albumu, autor je nadoknadio odličnim i aktualnim stihovima.
Mein Kapital, u skladu s cijelom filozofijom albuma, prije nego stigne u trgovine moći će se besplatno 'skinuti' i preslušati ovdje!
