Prvo smo razgovarali s Jimijem, gitaristom zagrebačkog stooner/groove rock-benda She Loves Pablo, koji nakon fenomenalnog prvog albuma Mother Of All ima i novi album Burn And Levitate.
Druga žrtva mojeg blic-masakra je Dejan Đukić, frontmen hrvatsko-bosanskog rock-benda Sheitans, koji je pjesmom Večeras ću možda svratiti do tebe već debelo zagrizao u radijski eter.
Kao šećer na kraju ostavila sam mladog i žestokog metal-gitarista Karla Mirkovića iz pulskog rock/metal benda Flanger Danger, s kojima ću 10. kolovoza dijeliti pozornicu na festivalu Viva La Pola, te s kojim sam u više navrata dijelila eter u njegovoj emisiji Metalurgija na Radio Puli.
Žanamari Lalić: Što je presudno da pjesma bude hit? Koju je vašu pjesmu publika najbolje prihvatila i jeste li to mogli predvidjeti?
Jimi: Ne znam, mislim da stvar da bi bila hit mora biti pjevna, kratka i mora imati najviše energije sročene u to. Na našim koncertima je najbolje prošla stvar Oh Billy s albuma Mother of all... Dok je meni najbolja pjesma Summit.
//www.youtube.com/embed/HJZTZc--pBs
VIDEO: Franjo Tot
Dejan Đukić: Ne znam što je presudno, ili da si dovoljno uporan da dođeš do urednika, jer 80 posto njih niti ne posluša što dobije, ili je jednostavno stvar u tome da je njihov glazbeni ukus sličan glazbenom ukusu publike, pa podređuju program u eteru i sebi i njoj. A što se tiče našeg posljednjeg albuma Dvica, publika je najbolje prihvatila pjesmu Večeras ću možda svratiti do tebe, kao i radijske postaje. A to smo nekako i mogli predvidjeti.
Karlo Mirković: Iz iskustva, hit je kratka pjesma s nekom dobrom porukom u kojoj se mnogi mogu prepoznati. A naše pjesme Sedam i Robot upravo su takve i najbolje su ih prihvatili. Sedam je bila pokretač albuma, a i publike. Ekipa koja je dolazila slušati nas na probe već tada je komentirala za pjesmu Sedam da je to – to.
Žanamari Lalić: Misliš li da su zabavnjaci kod nas postali mainstream zbog ukusa publike ili zato što ih nameću mediji, konkretno radio i televizijske postaje?
Jimi: Što podrazumijevaš pod zabavnjake? Stvar je u tome što je pop pao s razine na kojoj je prije bio. Spao je na jedan veliki biznis koji štanca, nema tu previše glazbe, puno se više ljudi vežu na neke tekstove koji su, kako bih ja rekao, poluretardirani. U spotovima su gole cure... Sve je to izgubilo vezu s muzikom.
Dejan Đukić: Pa uzročno-posljedično je vezano. Konkretno, kod mene u Bosni su dostupniji narodnjaci i stalno se vrte. U bilo kojem obliku alternativna glazba teško dopire do publike. Od medija sve kreće, nema glazbenih emisija, ljudi se zbog toga okreću internetu u potrazi za alternativnom glazbom. Ali vjerujem da će se to promijeniti.
Karlo Mirković: Definitivno zbog toga što su ih nametnuli mediji, ali mediji su samo onaj konačni alat, sve se događa 'iza scene', menadžeri dogovaraju, guraju svoje projekte u eter, što nema direktno veze s ukusom publike. To definitivno nije slučaj u emisiji Metalurgija, ali smo unatoč tome opstali u eteru godinama.
Žanamari Lalić: Što kao glazbenik misliš o ulasku Hrvatske u EU? Hoće li nam to odmoći ili olakšati? Možemo li konkurirati na tržištu EU svojom produkcijom i kreativnošću?
Jimi: Mislim da nam može puno pomoći jer ne moramo vaditi atacarnet. To je dobra stvar i dobra stvar je što se neće događati da se ne održe dogovoreni koncerti jer se nije moglo prijeći granicu. Ostale stvari, za to ne znam, to ćemo tek vidjeti. Što se tiče tržišta, mislim da nećemo moći konkurirati jer se ne gura kvaliteta, guraju se neki drugi bendovi iz nekih drugih razloga.
Dejan Đukić: Kreativnošću ćemo sigurno konkurirati, produkcijom isto, ali vani ima puno drugih koji rade na materinjem jeziku i samim time su u prednosti. Granice su otvorene i atacarnet više nije bitan. Bit će puno lakše doći do nekih klubova naprimjer u Nizozemskoj... Ali mnogi glazbenici će zbog administracije zbog ulaska u EU odustati od svega toga. Dobar broj bendova bi se mogao okrenuti nekim drugim stvarima. Puno je tu papirologije. Zamisli da negdje nastupaš na svadbi i kad ti naruče pjesmu prvo moraš izdati fiskalni račun?!
Karlo Mirković: Možemo konkurirati već sada, uz malo truda i više financija. Mnogi su rock-bendovi uspjeli, ne vidim zašto ne bismo i mi. To nam može samo pomoći, šire se granice, publike ima više, veće je tržište, više prostora za nastupe i napredak...
