Kay Soames (Meryl Streep) i njen muž Arnold (Tommy Lee Jones) zapeli su u odnosu koji je izgrizao svaku romantiku, potrošio gugutanje, provjetrio pažnju, ostavljavši ih kao cimere iz susjednih soba.
Nju situacija čini nezadovoljnom, dok je kriza srednjih godina njemu poprilično sporedna stvar za koju računa da će se otplesti sama od sebe ili neće uopće. Ako ne vrate uzbuđenje i pronađu iskru jedno u drugom ona najavljuje razvod.
Zadnji pokušaj promjena bit će posjete obiteljskom terapeutu (Steve Carell). Seansama pristupaju očekivano, Kay puna uzbuđenja i želje za aktivnim sudjelovanjem dok Arnold gunđajući, negodujući i pasivno minirajući trud... Obiteljska drama s elementima komike staloženog redatelja Davida Frankela specijaliziranog za humorne drame (Vrag nosi Pradu, Marley & Me) u potpunosti je film koji počiva na vrhunskim ulogama glavnih rola. Uvjerljivost i kemija među njima ono je što ga čini privlačnim ne samo specijaliziranoj generacijskoj publici koja će se na temelju prepoznavanja situacija naći ponukanom pohoditi ovu pokaznu vježbu prirodne karakterne glume.
Pisati hvalospjeve za role Meryl Streep postalo je pitanje dobrog odgoja, ali robusni Tommy Lee Jones oduševio je u pomalo netipičnoj i neočekivanoj ulozi za njega. Nešto slično nesnalažljivku prigušenih emocija kakvog je maestralno nudio Jack Nicholson u Bolje ne može. Iznimno vješto raspisan scenarij Vanesse Taylor predstavljao je izazov pri ekranizaciji zbog baratanja najcjenjenijim oružjem - glumom. U vrijeme bombastičnih akcija, specijalnih efekata, predimenzioniranjima slike i ostalih formi plasiranja filma, pogledati jedan staromodni, humani, svakodnevni film, serviran ovoliko simpatično, predstavlja svojevrsni izazov za gledatelja 21. stoljeća. Ali pristupite li mu otvorena srca, put do uspjeha je zagarantiran.
Začini za brak su parafrazom jedne zgodne televizijske dosjetke 'treba htjeti, treba smjeti'.
8/10
