pojavio se 2007. u Nema zemlje za starce i godinu nakon toga u Poluprofesionalcu, da bismo sada imali pravu Woody-eksploziju. U kinima su se (ne nužno i našim) krajem 2009. zaredali Dobro došli u zemlju zombija, 2012 i The Messenger, a Defendor još čeka distribuciju nakon prikazivanja po festivalima. Prva ste dva filma mogli gledati u hrvatskim kinima i u oba je Woody najbolja stvar, iako ovaj drugi ima barem stotinu milijuna dolara u specijalnim efektima.
The Messenger je ratna drama o dvojici vojnika koji obavještavaju obitelji poginulih američkih vojnika o smrti njihovih najmilijih. Njegov je lik glasan i bahat, rekli bismo tipična vojnička baraba kakvu smo navikli gledati u filmovima, ali on ga je na suptilan način nekako uspio prikazati kao propalog i nesigurnog tipa, kojeg jedino uniforma i vojska čine pomalo nalik čovjeku. Nagrade mu u sljedećih nekoliko mjeseci ne ginu, ali ono čega se morate dočepati je Defendor. Ovdje je prolupali tip koji umisli da je superheroj, pa okolo u prelošem kostimu ganja neke zlikovce. Ostali likovi u filmu su njegova psihijatrica i klinka s kojom se sprijatelji. Tko ne može dočekati Zombieland 2, ovo bi mu trebalo biti dosta.
Priča kaže da je u vrijeme kada je najviše tulumario, pio i duvao Woody Harrelson bio poznat po ulozi mirnog, lagano priglupog šankera Woodyja Boyda u Kafiću Uzdravlje. No, bilo je to krajem osamdesetih i početkom devedesetih, vjerojatno se nitko od vas toga niti ne sjeća. Woody Harrelson je proveo šest godina glancajući čaše, slušajući i pričajući gluposti i pri tome mislio kako nakon toga više neće naći nikakav posao. Sudbina i neka holivudska poznanstva njegovog agenta učinili su da u pauzama snimanja za šankom dobije sporednu ulogu u Doc Hollywoodu, hitu s Michaelom J. Foxom u glavnoj ulozi. Osim prijateljstva s glavnim glumcem, ta je uloga dovela do one glavne u Velikim haklerima, filmu koji na nekoj našoj televiziji možete gledati barem jednom godišnje. Jedan grozan film koji je zaradio brdo para prikazan je odmah nakon prekida emitiranja Kafića Uzdravlje. Bila je to Nemoralna ponuda, iz koje je uskočio u Rođene ubojice, i tu je negdje nastala njegova zvjezdana pojava. Ostatak devedesetih fascinirao je svijet svojom životnom pričom. Dio nje uključuje i oca koji je osuđen (u međuvremenu umro u strogo čuvanom zatvoru) na dvostruku doživotnu kaznu. Čovjek je, naime, bio plaćeni ubojica, a u zatvor je dospio nakon ubojstva federalnog suca po nalogu jednog velikog trgovca drogom krajem sedamdesetih. Dok je služio kaznu jednom je izjavio da je bio jedan od ljudi koji je ubio Kennedyja. Kasnije je to porekao.
Wood Harrelson kasnije je prestao piti i drogirati se, postao vegan, te vlasnik jednog čudnog bara u Hollywoodu u kojem posjetitelji naručuju i udišu čisti kisik. Poput većine svojih kolega glumaca, i on je postao aktivist, te se aktivno uključio, recimo, u pokret za zakonsko razdvajanje marihuane od obične konoplje koja se može koristiti u mnoge industrijske svrhe, jeftina je i jednostavna za uzgojiti. Što znači da bi omogućila mnogih malim farmerima dobru zaradu i njezino korištenje za proizvodnju papira, tekstila, biorazgradive plastike, užadi, zdrave hrane i goriva. Ali, to bi onda dovelo do pada zarade mnogih velikih kompanija, što nije popularno kod zakonodavaca. Očito, Woody Harrelson imao je pametnijeg posla nego snimati filmove i zbog toga ga nismo dugo vidjeli u nečemu vrijednom spomena.
