Postoje dvije vrste "urnebesnih komedija". One koje jesu urnebesno duhovite zbog svog sadržaja i realizacije, neovisno kojem podžanru pripadale, poput Ribe zvana Wanda, Beskrajnog dana, Tuckera i Dalea protiv Zla, karikiranja Montyja Pythona, Charlie Chaplinovih klasika, izabranih djela braće Farelly, ostanemo li pri nasumičnom redanju sjajnih predstavnika žanra. I ona druga vrsta urnebesnosti, pri čemu se ta riječ koristi tek u promotivnim sloganima najave filma, koji je, zapravo, tek blijeda replika ili kopija neke već prokušane franšize ili kompilacija "već viđenog". U namjeri lučenja što boljih kinorezultata, tako su producenti Susjeda treće vrste pozvali Bena Stillera, Vincea Vaughna i Jonaha Hilla, poznatiji dio tima, koji će pod redateljskim ravnanjem Akive Schaffera ispitati koliko je ljubiteljima svih triju dosadašnjih dijelova Muškaraca u crnom bliska ideja njihova spin offa s momcima iz susjedstva.
Ideja je staviti grupicu prijatelja uljuljkanih američkom provincijskom svakodnevicom u situaciju kad počnu izigravati superheroje u svojoj maloj lokalnoj zajednici. Od "opažanja susjedstva" ne bi li spriječili kriminal i ulovili ubojicu lokalnog noćnog čuvara, momci postanu borci protiv izvanzemaljaca u namjeri pokoravanja daleko više od njihova gradića. Na toj bazi redatelj je biran među ekipom scenarista Saturday Night Livea, pa je trebao garantirati dobru mješavinu opaljenog slapstick humora s kakvom-takvom intelektualnom pozadinom i opravdanjem. Unatoč povremeno zgodnim vizualnim efektima, dalje od već rečene reference nije se pomaklo ni milimetra lijevo ni desno. Film je to koji se dokida u statusu nemušte kopije. I to ovlaš sročene i jednako tako prezentirane. Rezultati na box officeu potvrđuju skepsu da je sedamdesetak milijuna dolara inicijalnog kapitala, u pokušaju povratka uloženog, dobacilo jedva do polovice te svote.
Brojeći uspjele fore, mogli bismo stati na prstima jedne ruke. Nije dovoljno biti vulgaran i naoko odvratan da bi se isprovocirala reakcija gledatelja željnih nekorektnog humora. Za crnilo je potrebno prvenstveno uključiti mozak ne bi li sipanje gegova dobilo opravdanje. U suprotnom imamo ovo. Umjesto zgodne verzije Men in Blacka, dobili smo kandidata za najgoru komediju godine, u kojoj Ben Stiller opako prijeti Sandlerovom užasu Tatin sin. Je li to dovoljno dobro za još jednu "urnebesnu" komediju, procijenite sami. 2/10
