Nevio Marasović, redatelj filma Vis-A'-Vis izjavio je da nema pojma kako će ljudi reagirati na ovaj film. I... kakve su bile reakcije/kritike nakon pretpremijere filma koja se održala u prepunoj Edukacijskoj dvorani Klinike za psihijatriju Vrapče?
Janko Popović Volarić: Reakcije i kritike i publike, otkad smo prvi put prikazali film, su nas iznenadile i jako razveselile. Naravno, nadali smo se da će se publici svidjeti, ali smo se i bojali. Film i rad na njemu su neobični i nismo imali ideju da li će ga ljudi kao takvog prihvatiti. Samo snimanje i rad na scenariju su krenuli od nekog polueksperimenta bez pretenzija da definiramo da li radimo dugi film, kratki ili pak nešto što nećemo nikada prikazati i dan danas, kada vidim film na platnu, ne mogu vjerovati da se ovo sve stvarno dogodilo. Da je to sada film u kinima. Koji ljudi vole.
Kako je bilo surađivati s Neviom, Rakanom, Krešimirom Mikićem i Dariom Lorenci?
Janko Popović Volarić: Jako kasno sam se počeo baviti glumom, negdje u dvadeset i prvoj godini u dramskom studiju Teatra Exit. Tada su Darija, Rakan i Krešo tamo igrali predstave i, iako među nama nije neka velika razlika u godinama, oni su bili neki moji glumački idoli. Bilo je fantastično imati priliku raditi s njima jer su nevjerojatno talentirani, pametni i posvećeni glumci. S Neviom mi je pak teško razdijeliti posao od prijateljstva jer smo se i počeli družiti radeći na dva scenarija. Ovom Vis-a-Visa i iščitavajući njegov scenarij Comic Sans. Mislim da nam je rad na Vis-A-Visu obojici obilježio jednu fazu života i da će nam ovo obojici biti jedno posebno iskustvo i u životu i u karijerama.
Uvedite nas malo u onaj svijet 'iza kamere': najneobičnija anegdota sa snimanja, najteža situacija s kojom ste bili suočeni tijekom rada na filmu, najveće ugodno iznenađenje?
Janko Popović Volarić: Na ovom snimanju je stvarno bilo svega. Neprospavanih noći, svađa, druženja, izlazaka... jedna od najdražih priča mi je prvi kadar koji smo snimili. Nevio i ja smo prije ostatka ekipe došli u Split 31. prosinca i dočekali Novu godinu tako što sam ja nešto improvizirao, a Nevio je snimao. Bili smo na Rivi gdje smo k'o dvije budale nešto snimali okruženi tisućama ljudi. U toj sceni su neki klinci napravili bakljadu oko mene, Kerum i Fani su su nam ometali kadar, imali smo vatromet, TBF, puno ljudi mi je došlo čestitati ne znajući da su u prvom kadru budućeg filma... Dalje mi pada na pamet scena skoka u more na Visu 3. siječnja, u plićaku punom ježeva kada su se svi lijepo oprostili od mene ne znajući kakav ću izaći iz te avanture. Bilo je svega. Nije bila klasična filmska ekipa na Visu, svi smo se vozili u jednom autu na lokacije, tako da je dio ekipe prešao Vis sklupčan u prtljažniku, sva hrana i piće u filmu je i hrana i piće koje smo na snimanju jeli i pili... Mislim da se moram zaustaviti jer bih anegdote s ovog snimanja mogao nabrajati unedogled.
U kojoj mjeri film Vis-A'-Vis prikazuje koliko je zapravo težak posao glumca, ali i redatelja?
Janko Popović Volarić: Nije nam bila namjera pokazivati koliko je naš posao težak, radi se o prikazivanju procesa stvaranja koji može biti i traumatičan i terapeutski i borba s vjetrenjačama i sa samima sobom. On može biti i tehnički i emotivno i psihički težak, ali na kraju može donijeti neki mir, sreću i oslobođenje. To je trnovit put koji se na kraju apsolutno isplati.
Film Vis-A'-Vis jedan od rijetkih domaćih filmova koji progovara o procesu stvaranja filma, strahovima, nadanjima i očekivanjima autora. Što Vama pomaže prilikom suočavanja s vlastitim preispitivanjima; strahovima i nadanjima? Kako se nosite s vlastitim očekivanjima, očekivanjima redatelja, publike, kolega, producenata, prijatelja?
Janko Popović Volarić: Pokušavam dati sve od sebe na projektima koje radim i tako se borim protiv te nesigurnosti, straha od reakcije publike, redateljevog nezadovoljstva ili rijetko zadovoljnih producenata. U jednom trenutku rada jednostavno se isključim i prestanem se opterećivati bilo čime, uživim se i trudim se uživati.
//www.youtube.com/embed/sV-qekrAoe8
Filmolog i kritičar dr. Bruno Kragić je nakon pretpremijere naglasio da je film Vis-A'-Vis po mnogočemu jedinstven u hrvatskoj kinematografiji. Kako biste Vi to komentirali?
Janko Popović Volarić: Jedinstven je po radnji koja nikako nije tipična jer se ponekad radi o tome da gledatelj gleda film u filmu, gleda neke scene koje su improvizirane, a neke detaljno raspisivane, puno je autoironije, ironije, spajanje stvarnosti i fikcije. Jedinstven je i po samom načinu rada na njemu. Dali smo si potpunu slobodu i snimali i nadosnimavali bez opterećenja budžetom ili terminima što je rijedak slučaj.
Jeste li možda i sami došli do neke zanimljive spoznaje o sebi glumeći u ovom filmu koji progovara o procesu stvaranja filma? (Ako da, koje?)
Janko Popović Volarić: Mislim da je ovo jedan od onih projekata koji će svima koji su na njemu radili ostati trajno zapisan kao jedan od najljepših i najzahtjevnijih. Naučio sam puno toga. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji, prijateljstvu i posvećenosti moguće je napraviti film. A to je fenomenalno saznanje.
Jeste li u poziciji da možete biti izbirljivi prilikom prihvaćanja uloga u filmovima, sapunicama, kazalištu? Jeste li možda odbili neku ulogu pa požalili i jeste li nekad prihvatili neku ulogu pa požalili?
Janko Popović Volarić: Rijetko tko u ovim vremenima može birati, pa tako ni ja. Neke projekte sam odbijao, zbog nekih predstava mi je i žao, ali volim glumiti i sretan sam što puno radim. U nekoj drugoj situaciji bih si volio priuštiti malo veću prostor u kojem bi se mogao i više posvetiti detaljnijem radu na nekim projektima ali to nažalost nije uvijek moguće.
Tata ste, iza vas je razvod..., a ispred – tko zna? Kako balansirate između glumačke karijere, privatnog života i medija?
Janko Popović Volarić: U nekim fazama ne balansiram nego padam, ali ukupno, čini mi se da sam našao kakav takav red između karijere i privatnog života. Posao mi oduzima puno vremena i nemam definirano radno vrijeme, ali moji najbliži su se sada već navikli da ponekad non stop radim, ali i da nakon toga slijedi razdoblje pauze u kojem se više posvećujem privatnom životu. Što se medija tiče, bio sam puno napetiji i opterećeniji njima prije, sada se puno manje obazirem na sve to.
Na čemu trenutno radite?
Janko Popović Volarić: U petak, 7. ožujka sam imao premijeru u Zagrebačkom kazalištu lutaka predstave Eko Eko, u režiji Nevena Hitreca. Lutke su za mene potpuno novo iskustvo i možda još jedini segment glumačkog posla kojim se nisam bavio i moram reći da me ovaj rad jako veselio. Uz to pokušavam što više sudjelovati u promociji Vis-a- Visa, igram neke stare predstave i započeo sam snimanje projekta o kojem za sada ne smijem ništa govoriti. Sretan sam što imam puno posla.
