Kao malo zagrijavanje za nastup ovih EBM genijalaca, donosimo vam intervju s frontmenom benda Andyjem LaPleguaom.
Razgovarali smo prije vašeg prvog koncerta u Zagrebu prije dvije godine. Ovo će vam biti teći nastup pred hrvatskom publikom. Imate li kakvih očekivanja? Gdje god da idem očekujem da ću se dobro zabaviti. Glavna briga mi je da odradimo dobro nastup i da imamo dobru interakciju s publikom. Prioritet mi je da cijela večer ispadne dobro. Uvijek se dobro zabavim na našim gažama, pa to očekujem i ovaj put.
Vaša pjesma Shut Up Bleed nalazi se na soundtracku filma Collector. Je li vam se svidjelo kako je pjesma iskorištena u filmu? arti-201102220666006Da, naravno. Najviše me iznenadilo što je film tako dobar, nisam to uopće očekivao. S horor-filmovima nikad ne znate, oni su ili jako dobri ili jako loši, nema sredine, tako da nisam znao što da očekujem. Planirao sam pogledati samo uvod, ali me tako iznenadio da sam odgledao film do kraja.
Surađivali ste s gitaristom Limp Bizkita Wesom Borlandom. Kako je došlo do te suradnje i u koji dio kreativnog procesa je Borland bio uključen? Kako su izgledale vaše live svirke? Njegov drugi bend Black Light Burns bio nam je predgrupa na dijelu američke turneje. Postali smo jako dobri prijatelji i razgovarali smo o tome da nam on svira gitaru. I tako sam ga jednog dana nazvao i pitao bi li pridonio našem radu. Uistinu mu je bilo drago što može raditi s nama. Dao sam mu doslovno slobodne ruke i rekao mu da napravi što god želi za singl Scarred. Nepotrebno je i spominjati da smo svi bili oduševljeni rezultatom.
Sad nam je baš čudno, obožavamo svirati s njim uživo, odlično se uklapa u bend. Nas dvojica imamo sličnu energiju na pozornici i uistinu nam je čudno kad ne svira s nama. Nadamo se da će u budućnosti biti više s nama. Trenutačno je u studiju i snima novi album za Limp Bizkit i zato nije dio naše europske turneje.
Na zadnja dva albuma koristite više vokala, a i pjesme se čine osobnije. Što je utjecalo na tu promjenu? Ranije stvari bile su velikim dijelom inspirirane filmovima. Pisao sam kao pisac, točnije kao pisac priča. To nisu bile pjesme o meni, nego o nekim fikcionalnim likovima. Stvari su postale osobnije jer sam ih većinu napisao dok sam bio na turneji. Toliko se toga tada događalo, toliko sam toga iskusio. Osjetio sam sve, od depresije do sreće, seksa, zabava. Svašta se događa na turneji i to je sve utjecalo na mene kao osobu i na način na koji pišem. Ranije sam pjesme pisao kod kuće ili u studiju, gdje su na mene utjecale vijesti i filmovi.
Zadnji put kada ste svirali u Zagrebu bili ste predgrupa Rammsteinu. Što mislite o njihovom pristupu glazbi i live nastupima? arti-201102210139006Mi uistinu volimo Rammstein. Prije nego smo krenuli na turneju znao sam tko je Rammstein, ali nisu mi se pretjerano sviđali. Cijela ta turneja bila je jako uzbudljiva jer nismo znali kakvu ulogu su nam namijenili. Oni su uistinu divni ljudi. Divni glazbenici, ali i ljudi. Jako smo se zbližili s njima. Danas mi se čini kao da smo postali jedna velika obitelj. Čudno nam je nastupiti bez njih, kao da nam nedostaje polovica benda. Većinu vremena nismo imali osjećaj da se radi o dva različita benda na turneji, imali smo dojam kao da smo jedna velika skupina prijatelja na proputovanju.
Smatrate li da vam je cijela ta priča s Rammsteinom i svirka u većim dvoranama donijela više obožavatelja i publiciteta? Nadam se tome, ali to nikako nije bio glavni razlog zašto smo pristali na turneju s njima. Najvažnije nam je bilo iskustvo i mislim da smo se zahvaljujući tome razvili kao bend. Nije da se nadam da smo osvojili sve fanove Rammsteina, jer nam to nije ni bio cilj. Osobno se nikad ne bih promijenio samo da bih bio uspješniji. Mijenjam se zato što osjećam da se moram mijenjati, mijenjam se jer je ljudski mijenjati se, mijenjam se kako bih se prilagodio vlastitom životu. Je li gužva na koncertima postala veća? Vjerojatno, ali za mene je najvažnija glazba, a ne broj obožavatelja. Bez obzira koliko ljudi dođe na naš koncert, uvijek napravimo jednak show i uložimo jednaku količinu energije.
Trenutačno ste na zajedničkoj turneji s Mortiisom. Što je povezalo vaša dva benda? Jako smo dobri prijatelji s članovima Mortiisa još iz Norveške i jako dugo smo razgovarali o tome kako bismo mogli zajedno na turneju, ali to nikako da se dogodi, ili smo mi ili su oni bili na turneji. Trenutačno se sve savršeno poklopilo. I mi i oni smo planirali europsku turneju, a s obzirom da smo dobri prijatelji, odlučili smo to napraviti zajedno.
Za glazbu se obično kaže da je jezik ljubavi, ali kada ljudi pišu i govore o vašoj glazbi, koriste dosta sumornih riječi, poput 'mračna bajka o nasilju', 'teror', 'očaj', 'krvavi noževi', 'ludilo' i sl. No, vaša je glazba unatoč mračnim tonovima jako plesna i potiče brojne pozitivne emocije. Kako gledate na glazbu općenito? Prenose li vaše pjesme vašu viziju svijeta, neke skrivene poruke ili tom vrstom glazbom ciljate na određenu skupinu ljudi? Pa ne bih rekao baš da ciljamo na određenu skupinu, ali naša glazba je namijenjena ljudima kojima se sviđa. :) Nije nam cilj svidjeti se pripadnicima određene scene ili grupe. Veće su šanse da ćemo se svidjeti ljudima koji inače vole elektronsku glazbu i industrial, ali osobno sam više zainteresiran za rock'n'roll, punk-rock i hardcore-scenu i većinu energije crpim iz tih glazbenih pravaca. Ali, također, tu su i electro, electro-house, electro-industrial… Naša glazba je miks svih tih različitih emocija.
arti-201102280132006Ako ogolimo cijelu stvar do kraja jasno je da je to samo priča, zapravo scenarij. Nešto poput filma. Kada redatelj snima film koji je nasilan, ne znači automatski i da je on nasilna osoba. Ista je stvar s Combichristom, nismo ono što pjevamo. Definitivno se radi o slici svijeta i definitivno je inspirirano onim što se događa oko nas i ljudi koji slušaju ovu glazbu u njoj mogu prepoznati brojne scene iz filmova i stvari koje se događaju oko njih.
Emocionalno, na mnogo osobnijoj razini ljudi će prepoznati sami sebe. Ne mislim na specifične ljude ili specifične situacije, mislim da se radi o univerzalnim porukama. Svaka pjesma koju sam napisao iz osobnog iskustva također govori o stvarima koje svi ljudi iskuse u jednom trenutku života.
Često ste na turnejama. Odgovara li vam taj stil života? Jeste li se umorili? Pa, teško je, a teško je zato što to postane tvoj život. To je način života. Nikad nisi kod kuće, a kada i jesi, onda radiš nešto vezano uz posao, kao što recimo ja sad dajem intervju. Teško je imati privatni život ako on nije vezan uz turneju. Mi jesmo Combichrist. Ne samo na pozornici i ne samo na turneji, nego stalno. To je ono što jesmo. To je naš život. On što vidiš na pozornici, to je zapravo to. Osim toga, postoji još život iza pozornice i u autobusu.
Kruže glasine da su dečki iz benda napravili posebnu 'groupie' zabavu s više od 20 djevojaka. Ima li u tome istine? Ne znam na koju zabavu točno mislite. To se vjerojatno dogodilo više puta.
Vezani članci:
arti-201102280132006 arti-201102220666006 arti-201102210139006
