Yann Tiersen je pravo glazbeno čudo. Ovaj multiinstrumentalist kao da se trudi u svakoj svojoj kompoziciji obuhvatiti svu raznolikost i moć zvuka.
Njegova igra zvukom nema uvijek spektakularne rezultate, ali se njegov odvažan i nesputan pristup glazbi osjeti u svakom njegovom djelu.
U sklopu turneje na kojoj predstavlja svoj posljednji album Dust Lane Yann Tiersen je stigao i u zagrebačku Tvornicu.
Tijekom svoje dugogodišnje karijere eksperimentirao je gotovo sa svim vrstama glazbe, od rocka i punka do klasike i jazza, a na svom 13. albumu vratio se punk i rock korijenima.
Na albumu Dust Lane sam je odsvirao sve instrumente osim udaraljki, a među njima su bili i akustična gitara, mandolina, banjo, buzuk, dječji set bubnjeva, analogni sintesajzer...
Njegov zagrebački koncert izazvao je veliki interes publike pa je Tvornica kulture bila gotovo do kraja popunjena.
Kao predgrupa ovom talentiranom Francuzu nastupio je dvojac Lukas Lonski i Felix Classen čiji je post rock zvuk dopadljiv na prvu. Bubanj, gitara i nježni muški vokal zaslužni su za melankoličan i uzbudljiv ugođaj. Zahvaljujući njihovom nekonvencionalnom pristupu glazbi Yann Tiersen ih je poveo sa sobom na turneju, ali i osmislio par koncertnih suradnji s njima što je pokazao i u Zagrebu. Tako su Yann Tiersen i njegov koncertni bend zajedo s ovim njemačkim dvojcem otpjevali njihovu odjavnu pjesmu.
Nakon gotovo pola sata stanke, glavna zvijezda večeri konačno je stupila na pozornicu.
Dok je za zvuk na albumu uglavnom zaslužan sam, tijekom koncerta na stageu je uz njega bilo od pet do šest glazbenika, uglavnom talentiranih multiinstrumentalista poput njega. Pažljivo odabrana ekipa za koncerte predvođena Tiersenom Zagrepčanima je priuštila sat i pol odlične svirke.
Yann Tiersen počastio je publiku svojom vizijom post rocka skoncentriravši se uglavnom na skladbe s posljednjeg albuma, no nije propustio priliku pohvaliti se i svojom vještinom na violini.
Neobične kombinacije, poput ritam mašine i violine koja je prati, prava su potvrda Tiersenove virtuoznosti i opuštenog pristupa glazbi kojim želi pokazati da u umjetnosti nema granica.
U sat i pol svirke stane jako mali dio njegovog glazbenog opusa, ali je unatoč tome uspio barem dijelom pokazati publici što za njega osobno glazba znači i kolike su mogućnosti jednog instrumenta, jednog tona, jednog benda, jednog glazbenika…
