Nije da je Adele Adkins zabrinuta oko toga što svijet misli. Bilo je to jasno 2008. kada je prekinula američku turneju da bi provela vrijeme s bivšim dečkom. Shvatila je ipak kako to nije bila najpametnija i najzrelija odluka, pa je godinu dana nakon toga za magazin Nylon izjavila: "Pila sam puno previše i to je nekako bila osnova mog odnosa s tim dečkom. Nisam mogla podnijeti da budem bez njega, pa sam bila kao, 'OK, samo ću onda otkazati svoje stvari.' Ne mogu vjerovati da sam to učinila... Čini se toliko nezahvalno..."
Teško je vjerovati da tako mladu ženu pogoni alkohol, ali Adele će se i tako uklopiti u priču o suvremenim pjevačicama koje dolaze iz Britanije. Amy Winehouse, Duffy i ona su stvorile žanr za sebe (ali će Adele protestirati i reći: "Mi smo spol, a ne žanr."), barem u percepciji medija i šire publike. Iako, Britanija nikada nije bila kratka s odličnim pjevačicama i kantautoricama.
Njen novi album 21, koji je izašao krajem siječnja, donosi iste teme i isti ugođaj kao i prethodni 19. Jedino što je drugačije je zvuk kojim se Adele zarazila na turneji američkim jugom, koju je ipak održala nakon što je interes za njenu glazbu u SAD-u naglo narastao nakon što je nastupila u najgledanijoj epizodi showa Saturday Night Live u posljednjih 14 godina. Drugim riječima, čut ćete ovdje i malo countryja u njenom soulu. Skoro neprimjetno, ali tu je. Američki štih dao je i legendarni producent Rick Rubin (proslavio se radeći s Red Hot Chili Peppersima, Beastie Boysima i pred kraj njegovog života s Johnnyjem Cashom), koji je većinom zaslužan za zvuk albuma. Adele je na 21 i dalje slomljena srca, pjeva o bivšim ljubavima i čini se da je u ove dvije i kusur godine ostarjela barem 20. Glas joj zvuči još više slomljen i zrelije. Prethodni je album prodan u preko dva milijuna primjeraka i učinio ju je bogatom i slavnom. No, ona je i dalje starmali curetak koji osjeća svu bol ovoga svijeta nakon neuzvraćene ljubavi.
