Kod mnogih sisavaca mužjak seksualno stimulira ženku i tako potiče ovulaciju, ali je ta povezanost među spolovima kod ljudi izgubljena, budući da se klitoris pomaknuo iz unutrašnjosti vaginalnog kanala prema van.
Znanstvenici su bili u dilemi jer naizgled nije bilo nikakve povezanosti između orgazma i reprodukcije, pa su se zato okrenuli kemijskim faktorima orgazma – hormonima.
S obzirom da se događa stalno, posvuda, diljem svijeta, postoji mnogo toga što znanstvenici još uvijek ne znaju o ženskom orgazmu. Iako je rasprava o kemiji ženske ejakulacije završena, još uvijek nije definitivno jasno koliko vrsta ženskih orgazama postoji.
Najteže pitanje od svih, ipak, jedva da je postavljeno: što je evolucijski smisao ženskog orgazma? U članku objavljenom u časopisu Journal of Experimental Zoology Part B: Molekularna i razvojna evolucija, tim znanstvenika sa Sveučilišta Yale misli da je došao do odgovora.
Biološki okidač
Umjesto da se razvija samo kao osobina koja će pratiti muški orgazam, a neki pretpostavljaju da je to bila adaptacija koja će potaknuti vezu između partnera, američki istraživači su zaključili da je to nekada bio ključni biološki okidač potreban za ovulaciju.
Kad žena doživljava orgazam oslobađaju se dva hormona, oksitocin i prolaktin. Kod ženki divljih sisavaca, ova vrsta hormonskog iscjetka aktivno izaziva početak ovulacije i bez njega trudnoća ne bi bila moguća. Muški i ženski orgazam rade zajedno za početak ovulacije, piše IFLS.
Vjerojatno se isti mehanizam kod žena u početku razvijao iz istih razloga. Tijekom vremena žene su razvile sposobnost ovulacije u ciklusima neovisno o muškoj seksualnoj aktivnosti. Ova hormonska funkcija postala je nepotrebna i suvišna, ali se zadržala u ženskoj biologiji zbog svoje sekundarne uloge kao ugodni mehanizam vezivanja partnera.
"Prethodne studije su se usredotočile na dokaze iz humane biologije i modifikacije osobina, a ne na evolucijsko podrijetlo", navodi u priopćenju suautor Gunter Wagner, profesor ekologije i evolucijske biologije na Sveučilištu Yale.
Pomoć reprodukciji
Doista, ranije studije su isticale da plodnost žena ne ovisi o seksualnoj aktivnosti. Iz te logike zaključeno je da je ženski orgazam nikada nije imao izravnu ulogu u reproduktivnom uspjehu. Dakle, suprotno onome što je velika većina istraživača ranije tvrdila, ova studija ukazuje da se ženski orgazam razvio kao pomoć reprodukciju u suradnji s muškim orgazmom - biološkim partnerima u ciklusu života.
Muški orgazam ima jasnu svrhu kada se pogleda kroz leće prirodne selekcije. Čini se vjerojatnim da je trenutak temeljen na neozbiljnosti tekućine "projektiran" za poticanje mužjaka, uključujući i ljude, da šire svoj genetski materijal oplođujući što je više ženki moguće. Seks i stvaranje djece su temeljna funkcija "strojeva gena".
Međutim, pokretačka snaga ženskog orgazma je daleko manje jasna. Mnogi su mislili da je evoluirala kao slučajni nusproizvod muškog orgazma, dok su drugi pretpostavljali da potiče muškarca da se poveže sa ženom, osiguravajući da i njeni geni također pređu na sljedeće generacije. Neki su se pitali pomaže li ritmičko pulsiranje, koje se javlja tijekom ženskog orgazma, "usisavanju" sperme u maternicu.
Ova studija, uzimajući relativno novi pristup komparativne biologije, govori da su tajnu evolucijskog podrijetla ženskog orgazma odali relikti hormonskog iscjetka koji ga prati. Tijekom vremena, ovaj hormonalni iscjedak postao je nebitan za ljudski opstanak kroz reprodukciju, ali se ipak još uvijek događa.
Naravno, samo zato što više nema reproduktivno "korisnu" ulogu, to ne znači da je ženski orgazam beskorisan – daleko od toga. Seks bi, u prvom redu, trebao značiti užitak i to je zasigurno njegova primarna funkcija u 21. stoljeću.
