Nadaju se da će tako objasniti kako nastaju cunamiji, otkriti zalihe minerala...
Koristeći podatke koje su prikupili podzemni dronovi, trgovački i ribarski brodovi te istraživači, novi znanstveni projekt planira do 2030. mapirati morsko dno i riješiti neke od najvećih tajni na svijetu.
Radi se o ambicioznoj inicijativi, jer treba izraditi kartu 190 milijuna četvornih kilometara vode ili 93 posto svjetskih oceana, na dubini većoj od 200 metara.
Satinder Bindra, direktor projekta Seabed 2030, kaže da se u tome roku može obaviti posao koji će rasvijetliti brojne fenomene, od toga kako nastaju cunamiji, migracija riba, preko zagađenja do navigacije brodova i nepoznatih zaliha minerala.
This National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) Global bathymetry map image released on March 11, 2011 shows features of the ocean floor depth (or bathymetry) from NOAAs ETOPO-1 dataset. The image shows the entire Western Pacific basin. Notice how abruptly the Japanese islands rise out of the ocean. Other coastal Asian areas have much more gradual slopes. The islands and mountain ranges throughout the ocean, visible in this imagery, also affect the tsunami travel time and speed. In the open ocean, tsunamis can travel at speeds up to 500 mph (800 kph). This momentum is what creates such a destructive force as the wave moves inland. Tsunami waves rolled thousands of miles across the Pacific Ocean after a massive earthquake off Japan and washed ashore in Hawaii early March 11, 2011, but the tourist hotspot appeared to escape major damage. As sirens blared and Hawaiian authorities rapidly evacuated low-lying areas, the Pacific Tsunami Warning Center reported wave changes at Waianae Harbor at around 3:24 a.m. (1324 GMT). Many residents had already taken refuge in shelters. Hawaii and parts of the US West Coast were placed under a tsunami warning after a 8.9-magnitude quake hit Japan, the largest ever recorded in the Asian nation's history. The quake triggered a huge tsunami that slammed parts of the Japanese coastline. AFP PHOTO/NOAA/HANDOUT/RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT " AFP PHOTO / - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS / AFP PHOTO / NOAA / HO
"Znamo više o površini Mjeseca i Marsa nego onoga što se nalazi u našemu dvorištu. To u 21. stoljeću želimo ispraviti", rekao je Bindra. "Predugo smo oceane tretirali kao konačne granice".
Projekt je nastao u suradnji japanske filantropske zaklade Nippon i GEBCO-a, neprofitne udruge stručnjaka koji su već uključeni u mapiranje morskoga dna. GEBCO djeluje u okviru Međunarodne hidrografske organizacije i UNESCO-a, UN-ove agencije za znanost i kulturu.
"Ne pokreće nas profit, nego znanost", ističe Bindra govoreći o projektu vrijednom oko tri milijarde dolara.
Jedan od mogućih problema su geopolitičke napetosti u osjetljivim vodama svijeta, uključujući Južnokinesko more, Adenski zaljev i Crveno more.
Podatke iz različitih izvora prikupljat će stručnjaci u četiri centra u svijetu i potom slati Britanskome nacionalnom oceanografskom centru koji prvu kartu planira izraditi do kraja 2018. i dopunjavati je svake godine.
Peter Thompson, posebni izaslanik UN-a za oceane, kaže da je "vrlo svjestan mineralnog aspekta" istraživanja morskog dna, ističući da će najveći dio posla obaviti znanstvena zajednica.
"UN je usvojio rezoluciju o desetljeću znanosti za održivost oceana od 2012. do 2030. Posve sam uvjeren da ćemo tijekom tog desetljeća mapirati cijelo morsko dno", rekao je Thomson.
