Britanska obitelj Rudd promatrala je kako njihov 43-godišnji sin leži paraliziran u komi dok mu disanje i hranjenje omogućuju aparati. Sjećajući se razgovora u kojem je Richard rekao da ne bi volio biti prikovan za aparate u tijelu koje više ne funkcionira, rođaci su se dogovorili da je vrijeme za isključivanje.
Ali, dok se obitelj psihički pripremala za posljednji pozdrav, liječnici u bolnici Addenbrooke u Cambridgeu otkrili su da unatoč strašnom oštećenju kralježnice Richard Rudd može trepnuti kako bi odgovorio na jednostavna pitanja. A kad su ga pitali želi li ostati na životu, kategorički je odgovorio 'da'.
Specijalist na odjelu intenzivne njege, profesor David Menon, koji je prvi otkrio da pacijent može treptati, tri je tjedna intenzivno komunicirao s njim kako bi se uvjerio da je Richard svjestan svog stanja.
Srcedrapajuća molba za život snimljena je jer su u tom trenutku bolnicu posjetili filmaši s BBC-a, koji su pripremali dokumentarni film o pacijentima s ozbiljnim oštećenjima mozga. Richard Rudd je tako ostao na životu i može vidjeti svoje dvoje djece, razmišljati, čuti i osjećati, ali ne i govoriti ili kretati se. Njegove kćeri, četrnaestogodišnja Bethan i osamnaestogodišnja Charlotte žive s majkom, njegovom bivšom suprugom Christine i posjećuju ga u bolnici.
Dokumentarni film emitiran na BBC-u u utorak 13. srpnja potaknuo je nove rasprave na temu isključivanja aparata za održavanje života. Organizacije koje se protive eutanaziji istaknule su da je gospodin Rudd ipak promijenio mišljenje, te da danas ne bi bio živ da je svoju prvotnu odluku i napisao.
Njegov otac, također Richard, priznao je da je obitelj bila uvjerena kako nema ni najmanje šanse da bi im sin s ovakvom ozljedom želio nastaviti život.
Richard je ozljedu zadobio u listopadu 2009. nakon što je automobil udario u njegov motor, a silina udarca odbacila ga je metrima daleko. Pretpostavlja se da je tijekom mjeseci na aparatima mogao čuti što se događa oko njega, no dugo nije bio u stanju javiti da je njegova želja ostati na životu.
