Oko 90 posto crnih rupa u svemiru ne uvlači materiju u sebe aktivno, ali ako im se neka zvijezda približi, nastaje pravi spektakl.
Umjetnički prikaz ovog susreta predstavlja zvijezdu koju "sjecka" crna rupa, stvarajući disk prašine i drugog materijala oko nje i šaljući rendgensko zračenje koje je na posljetku detektirala NASA.
Prema istraživanju, crna rupa je pojela zvijezdu 100 puta većom brzinom, toliko da je nakratko premašila takozvani Eddingtonov limit – maksimalno "ograničenje brzine" u teoriji, koji definira koliko brzo crna rupa može jesti materiju.
Rendgenske zrake koje su pritom nastale stigle su do Zemlje 28. ožujka 2011. godine, kada ih je otkrio NASA-in satelit Swift. Za nekoliko dana, znanstvenici su zaključili da eksplozija, sada poznata kao Swift J1644 + 57, predstavlja i plimni poremećaj zvijezde i naglo buđene do tada neaktivne crne rupe.
Pomoću arhivskih opažanja iz Swifta, opservatorija Europske svemirske agencije XMM-Newton i japanskog satelita Suzaku astronomi su sada identificirali refleksije rengendskih baklji koje su tada eruptirale.
Prvo mapiranje protoka plina
Tim pod vodstvom Erin Kara, astrofizičarke iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard, koristio je ove lagane odjeke da bi po prvi put mapirali protok plina u blizini nedavno probuđene crne rupe.
Swift J1644 + 57 je jedan od samo tri plimna poremećaja koji su proizveli visoko-energetske rendgenske zrake, a do danas je ostao jedini događaj uhvaćen na vrhuncu ove emisije.
Iako astronomi još uvijek ne razumiju što uzrokuje baklje u blizini crne rupe, ali kad se to dogodi oni mogu otkriti njihov odjek par minuta kasnije nakon što se svjetlo razlije preko struktura u rastućem disku.
Tehnika, koja se naziva "mapiranje rendgenskog odjeka", prije je korištena za istraživanje stabilnih diskova oko crnih rupa, ali sada je prvi put primijenjena na novonastali disk koji je nastao zbog plimnog udara.
Rastući disk u slučaju Swift J1644 + 57 je deblji, turbulentniji i kaotičniji nego kod stabilnih diskova, koji su se imali vremena smiriti u urednu rutinu.
Iznenađenje je i to da visoko-energetske rendgenske zrake nastaju u najdubljim dijelovima diska, a ne u uskom mlazu ubrzanih čestica, kao što se prvotno mislilo.
Znanstvenici procjenjuju da ova crna rupa ima masu oko milijun puta veću od Sunca. Očekuju daljnji razvoj u razumijevanju i modeliranju tokova srastanja te da će im ovi podaci pomoći u mjerenju vrtnje crnih rupa.
