Popularni astronomski internetski magazin Space.com predstavio je prvi potvrđeni izravno snimljeni planet izvan Sunčeva sustava s njegovim vlastitim suncem, snimljen teleskopom sa zemlje. Zapravo, teleskopima, prenosi Večernji list.
Dva identična oka teleskopskog opservatorija Gemini, kojim upravlja međunarodni konzorcij (SAD, UK, Kanada, Čile, Brazil, Argentina i Australija) i Udruga sveučilišnih istraživača u astronomiji (AURA) na vrhu havajskog vulkana Mauna Kea i andskog vrha Cerro Pachón u Čileu, snimili su obasjani planet otprilike osam puta veći od Jupitera obasjan svjetlom zvijezde oko koje orbitira.
Planet je otkriven 2008. godine, ali se - iako je planet fotografiran - otkriće doimalo kao slučajnost, kako je uglavnom dosad otkriveno 464 takvih nebeskih tijela izvan Sunčeva sustava koji ne zrače vlastitu svjetlost. Ta su otkrića od 1988. godine obično sretan spoj astronoma koji promatra zvijezdu i planeta koji u tom trenutku prolazi blizu zvijezde, svijetleće maglice ili prividno preko nje. Druge metode samo posredno, fizikalno-matematički dokazuju da planet mora postojati, jer je izravno snimljenih planeta tek desetak. Prije dvije godine doimalo se i da je i ta snimka slučajna i da su svjetovi koji su se zatekli u kadru vrlo udaljeni.
Međutim, nisu. Zvijezde i planet snimljeni su i ove godine pa je njihov sustav nazvan (skraćeno) 1RXS 1609. Astronom David Lafernière, koji je istraživannje vodio tada i sada ustanovio je da planet pripada baš tome suncu i izmjerio im je mnogo parametara. Matična je zvijezda otprilike 85 posto veličine našega Sunca. Udaljena otprilike 500 svjetlosnih godina od nas u skupu mladih zvijezda u gornjem dijelu zviježđa Škorpiona. Oblikovala se malo prije našega sustava, prije otprilike pet miliuna godina. Temperatura na površini planeta je otprilike 1.500 Celziusa, što se objašnjava mladošću sustava. Naš je sustav star oko 4,6 milijardi godina.
Opservatoriji Gemini, s obzirom da imaju identična zrcala promjera 8,1 metar a udaljeni su oko 11 tisuća kilometara, mogu se upotrijebiti za stereoskopski pogled, čime se mnogo točnije mjeri udaljenost nebeskoga tijela, ali i može i vrlo točno izmjeriti njihovo kretanje, čime je dokazano da planet i zvijezda pripadaju jedno drugome.
Astronomija ekstrasolarnih planeta mlada je disciplina, a prave je čvršće temelje dobila 2003. godine definicijom toga što je planet, kada je Pluton, po tim odrednicama, preatribuiran u patuljasti planet. Ma koliko Amerikanci negodovali zbog te "degradacije", jer je Pluton jedini dojučerašnji planet Sunčeva sustava kojega je otkrio Amerikanac, bez tih temelja ne bi bilo dovoljno ujednačenosti znanstvene sustavnosti nebeskih tijela koja ne zrače vlastitu svjetlost.
