Znanstvenici sa Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci otkrili su dosad nepoznati mehanizam u podlozi imunološke obrane organizma protiv raznih patogena, kao što su virusi i tumori, piše Novi list.
Ekipa profesora Bojana Polića otkrila je i razjasnila specifičan, dosad neutvrđen način na koji vrsta limfocita poznata kao NK stanice postaje reaktivna prema tumorima i vrusima tijekom svog razvoja, a rezultate njihovog istraživanja objavio je prestižni časopis Nature Immunology. Vodeća autorica istraživanja koje je trajalo gotovo šest godina je Vedrana Jelenčić, a rezultati bi mogli znatno doprinjeti poboljšanju postojećih eksperimenata na iznimno obećavajućim imunološkim terapijama protiv karcinoma.
Stanice koje uče
Stanice NK (engl. - natural killer cells) treća su najzastupljenija podvrsta limfocita te prve reagiraju kad neka zaraza ili tumor napadnu organizam. Za razliku od limfocita T i B kod kojih postoji samo jedan receptor kojim prepoznaju strane molekule, stanice NK na svojoj površini posjeduju čitav niz inhibicijskih i aktivacijskih receptora pomoću kojih prepoznaju promjene zaražene ili tumorski promijenjene stanice. Stoga tijekom razvoja prolaze kroz proces 'učenja' za vrijeme kojeg se određuje njihova rekativnost preko aktivacijskih receptora.
Dosadašnji su rezultati pokazali kako taj proces učenja ovisi o inhibicijskim receptorima, no riječki su znanstvenici uočili još prije desetak godina da to nije jedini mehanizam 'obrazovanja' stanice. Nakon višegodišnjih eksperimenata uspjeli su dokazati da aktivacijski receptor NKG2D sudjeluje u učenju aktivnosti drugih aktivacijskih receptora (NCR1 i CD16). Ta njihova saznanja u suprotnosti su od dosad poznate teorije i bacaju novo svjetlo na cijeli proces učenja NK stanice, što bi moglo biti od iznimne važnosti u razvoju novih lijekova i terapija.
"Kako su stanice NK vrlo moćne u svom anti-tumorskom i anti-virusnom djelovanju, postoji veliki potencijal njihove uporabe u terapeutske svrhe. Stanice NK mogle bi odigrati važnu ulogu u razvoju imunoloških terapija jer, za razliku od limfocita T i B, nisu do sada identificirane kao glavni pokretači autoimunih procesa kojima se oštećuju i zdrave stanice i tkiva. Poznavanje molekularnih mehanizama u procesu razvoja stanica NK pruža nam mogućnosti da njima manipuliramo kako bi pojačali njihovu reaktivnost u borbi protiv tumora ili virusnih infekcija", pojasnio je prof. Polić.
Drugi međunarodni uspjeh unutar godine dana
Istraživanju su najviše doprinjeli Vedrana Jelenčić i Felix Wensveen, a sudjelovali su i Marko Šestan, Inga Kavazović, Maja Lenartić, Sonja Marinović i Berislav Lisnić. Iako je istraživanje gotovo potpuno obavljeno na Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta, riječka je ekipa surađivala i s Yenanom Brycesonom i Timom Holmesom s Instituta Karolinska u Stockholmu, te s Veronikom Sexl i Michaelom Prchal-Murphy s Veterinarskog sveučilišta u Beču.
Polićevoj je ekipi, nakon otkrića mehanizma putem kojeg virusne infekcije utječu na razvoj dijabetesa objavljenog u srpnju, već druga objava u jednom od vrhunskih svjetskih znanstvenih časopisa u tek nešto više od mjesec dana. Radi se o sjajnom uspjehu ne samo za hrvatske, već i za svjetske standarde, posebno ako se uzme u obzir kako se radi o dva potpuno različita projekta i činjenici da istraživanja gotovo u potpunosti nastaju na hrvatskoj instituciji, pod financijskim uvjetima puno lošijim no što ih ima većina znanstvenih ekipa sa sličnom razinom postignutih rezultata.
