Istraživanje su proveli znanstvenici s danskog sveučilišta Aarhus University, predvođeni Markom Leverom. Ovaj potencijalno jedan od najvećih ekosistema na Zemlji nazvali su 'tamna biosfera'.
Naime, oceanska kora obuhvaća oko 60 posto Zemljine površine i predstavlja dio litosfere ispod oceana. Prosječna debljina joj je između pet i 10 kilometara, a uglavnom se sastoji od bazaltnih stijena. Istraživači su po prvi put izvukli i analizirali komade te kore. Uzorak je uzet još 2004. godine, tijekom međunarodne ekspedicije kod istočnog dijela grebena Juan de Fuca kod obale Washingtona. Mjesto bušenja bilo je 100 kilometara udaljeno od grebena, u 3,5 milijuna godina starom bazaltu, gdje dubina mora doseže 2,6 kilometara.
Lever i njegov tim su otkrili da mikrobi u kori preživljavaju zahvaljujući vodiku, koji nastaje kad voda teče kroz vulkanske stijene bogate željezom, kojim potom pretvaraju ugljični dioksid u organsku materiju. Proces se zove kemosinteza i razlikuje se od fotosinteze koja za istu svrhu koristi sunčevu svjetlost, piše portal Nature.
"Naši dokazi govore da je ovo jedan ekosistem, koji je baziran na kemosintezi, a ne na fotosintezi, što ga čini prvim velikim ekosistemom na Zemlji baziranim na kemosintezi", kazao je Lever. Kazao je i kako ovo otkriće potvrđuje mogućnost života na drugim planetima. "Mislim da je vrlo vjerojatno da sličan život postoji na drugim planetima. Na Marsu, iako nema kisika, ima stijena koje su bogate željezom. Moguće je da se slične reakcije događaju na drugim planetima i, možda, duboko ispod njihovih površina", rekao je Lever.
