Teorija po imenu panspermija, a koja je nastala još u 5. stoljeću prije Krista pretpostavlja kako bi neki oblici života mogli "skakati" s jednog planeta na drugi, pa čak i s jednog zvjezdanog sustava na drugi, kako bi ih oplodila životom.
Slijedeći tu teoriju, neki znanstvenici sumnjaju kako se prvi život na Zemlji uopće nije nastao na ovom planetu, već je stigao pomoći planetarnih krhotina s Marsa koje su odbačene u svemir nakon jakog udarca, te na kraju pale na Zemlju. Tako smo možda i mi porjeklom vanzemaljci.
I dok neki odbacuju teoriju kao potpuno nevjerojatnu, drugi misle da ima potencijala. Ako je istinita, mogla bi duboko utjecati na to kako se identificiramo kao vrsta.
Proučavajuči zemljopisne karakteristike, atmosferu i sastav tla, planetarni znanstvenici znaju da je Mars prije više milijardi godina bio topao, mokar svijet s idealnim uvjetima za život.
Zašto je misija na Mars s ljudskom posadom nužna
Niti jedna od sondi koju smo poslali na Mars do sada nije otkrila nikakve dokaze o prošlom ili sadašnjem životu, bilo kakve vrste.
Moguće je da roboti jednostavno ne kopaju dovoljno duboko ili nisu skupili dovoljno pravih uzoraka, Na kraju, možda bude potrebno da ljudi sami istraže ono što roboti ne mogu. Plus, ono što NASA-inim najboljim Mars roverima treba i tjedan dana da naprave, dobro opremljeni čovjek bi mogao obaviti za 15 minuta, tvrdi inžinjer i popularizator znanosti Bill Nye.
"Ako otkrijemo mikrobe na Marsu koji su očito u rodu s onima na Zemlji, takvo bi otkriće promjenilo tijek ljudske povjesti... Svatko bi osjećao drugačije što znači biti živ u kozmosu", napisao je Nye.
JADNI FOBOS: Mars uništava svoj vlastiti mjesec
Ne bi bilo iznaneđenje
Ovakvo otkriće ne bi došlo iznenada, tvrdi Linda Billings, konzultantica u NASA-inom Programu astrobiologije i Programu za objekte blizu Zemlje.
"Kao što je slučaj i sa većinom znanstvenih otkrića, otkrivanje vanzemaljskog života vjerojatno bi bio duži proces", izjavila je Billings. "Tvrdnje o dokazima o vanjzemaljskom životu trebali bi dodatno potvrditi drugi znanstvenici, koji bi zatim tražili daljnje dokaze."
Jedan primjer tog produženog dokazivanja dogodio se sredinom 90-tih, kada je tim znanstvenika objavio kako je pronašao dokaze o vanzemaljskom životu unutar metora s Marsa, stijene koja se formirala na Marsute je izbačena u svemir nakon jakog udarca asteroida ili kometa, da bi na kraju sletjela na Zemlju.
Znanstvenici su do sada registrirali 132 meteora s Marsa. Godine 1996. NASA-in tim objavio je kako su otkrili organske tvari u meteoru s Marsa 'ALH8400', otkrivenom na Antarktici, a koji bi mogli biti fosilizirani ostaci nanobakterija.
"Astrobiološka zajednica provela je mjesece i godine istraživajući te tvrdnje", rekla je Billings. "I na kraju je unutar znanstvene zajednice došlo do konseznusa kako originalna tvrdnja o fosiliziranom dokazu života na Marsu jednostavno ne stoji."
Ako astrobiolozi na kraju i dokažu kako je život došao s Marsa, NASA će biti spremna za ono što će uslijediti.
NASA-ina LINIJA ODJEĆE: Predstavljena svemirska odijela za Mars
NASA istražuje posljedice
Još 2011. godine, NASA i američka Kongresna knjižnica uspostavili su program koji istražuje filozofski, vjerski, etički, legalni i kulturni utjecaj mogućeg otkrića vanzemaljskog života.
"To ne bi promjenilo stajališta onih koji se drže doslovne interpretacije Svetog pisma. A ostatak evolucije bi i tako slijedio kao i prije", izjavio je trenutačni predsjedatelj programa Nathaniel Comfort, koji je i povjesničar znanosti i profesor na Institutu povjesti medicine Sveučilišta Johns Hopkins.
"Tabloidi bi uživali, naravno, ali jednom nakon što naslovi izbilijede a konferencije završe, mislim da bi život nastavio manje-više kao i prije."
A glede ljudi koji su podredili svoj život znanstvenom procesu, Comfort je rekao: "Akademici će iznova debatirati o ljudskom identitetu... ukratko, to bi moglo preokrenuti neke stvari naglavačke, ali osnovno moralno ponašanje ostalo bi isto.
Mogućnost panspermije
O samoj ideji da život dolazi s Marsa dosta se raspravlja. I Comfort i Billings slažu se da mogućnost nije pretjerano moguća.
"Djeluje mi izrazito malo vjerojatno da bi život na Zemlju došao s Marsa (ili s bilo kojeg drugog mjesta)", rekao je Comfort. "Logika i podaci koji mi djeluju najuvjerljivije odbacuju zamisao kako bi život mogao doći iz 'sjemena', bilo ono zemaljskog porjekla ili ne."
Ali drugi znanstvenici, poput Stevena Bennera, kemičara i vodećeg svjetskog stručnjaka o porijeklu života, tvrde suprotno.
Benner je prije dvije godine izjavio kako bi Mars mogao biti bolje mjesto za početak života od Zemlje. To je zato što su drevni marsovi meteori sadržavali više borona i molibdena, važnih elemenata u formiranju RNK.
Christopher Adcock i Elizabeth Hausrath, oboje znanstvenici sa Sveučilišta u Nevadi, otkrili su kako su fosfati, još jedna važna kemikalija za formaciju DNK, RNK i bitnih proteina, u marsovskim meteorima bolje topivi u vodi nego oni na ranoj Zemlji.
A kako se vjeruje da je život u prisuitnosti vode, njihovo istraživanje sugerira kako je Mars bio spremniji za formiranje života nego Zemlja.
A i proučavanje marsovskih meteora traje neuspješno tek dva desetljeća. Možda će jedini način da budemo sigurni biti da odemo tamo i sami provjerimo.
