A što se očekuje od 2016.? Ima li još nekih velikih misterija koje bi mogli riješiti? Evo što stručnjaci predviđaju.
1. Što je iza 'standardnog modela' fizike?
Veliki hadronski sudarivač već je riješio jednu stvar s popisa otkrićem Higgsovog bozona 2012.. A prošle je godine taj supersudarivač, nakon par godina poboljšavanja, započeo s drugom fazom, te sada sudara protone koristeći gotovo dvostruko veću količinu energije. I ovoga su mjeseca već prvi eksperimenti najavili naznaku nove čestice.
Moglo bi se raditi o 'super simetriji', teoriji koja pretpostavlja kako za svaku česticu u Standardnom modelu (naša trenutačno najbolja teorija o podatomskom svijetu) postoji teži superpartner. Super simetrija je važna jer bi mogla objasniti brojne fundamentalne nepoznanice u fizici, kao što je točno 'tamna tvar' ili zašto zakoni fizike djeluju kao da su fino namješteni kako bi stvorili baš ovakav svijet oko nas.
Ali ta skrivena čestica mogla bi biti i znak skrivenih dimenzija, drugi Higgsov bozon ili, prije nego što se previše uzbudimo, lažna uzbuna. Jednostavno ćemo trebati čekati dok ne dobijemo još podataka ove godine.
2. Možemo li stvoriti još elemenata?
Još od tridesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici stvaraju umjetne elemente sudaranjem čestica kako bi stvorili nove atome. Poznata su nam 24 sintetička elementa koja su periodni sustav elemenata doveli se do još neimenovanog elementa 118. Nedavnom sintezom elementa 117, i službenim priznanjem četiri najnovija elementa, preostale rupe unutar periodnog sustava su popunjene.
Radi se na daljnjem produljenju periodnog sustava, pokušavajući napraviti element 120 i one nakon njega. Najnoviji napredak postignut je korištenjem izotopa Kalcija 48 bogatog neutronima, koji se kao 'nuklearni (jezgreni) metak' ispalio u drugu tešku jezgru kako bi stvorio novi element.
Daljnji bi se uspjesi mogli postići korištenjem još težeg atoma kao metka umjesto teškog atoma-mete, iako će to ovisiti i o postojanju boljih jezgrenih ubrzivača.
Znanstvenici se nadaju kako postoji grupa težih elemenata koji bi mogli postojati u 'otoku stabilnosti', za razliku od većine sintetičkih elemenata koji se jako brzo raspadnu.
3. Što je 'tamna tvar'?
Tamna tvar misterozna je materija koja je izgleda raširena po cijelome svemiru, i ima je pet puta više nego obične materije od koje su napravljene zvijezde, planeti i mi sami.
Unatoč tome, do sada smo imali samo indirektne dokaze o njenom postojanju preko astronomskih promatranja o gravitacijskom utjecaju koji ona ima na zvijezde i cijele galaktike. Dok ju ne budemo u stanju direktno mjeriti, nećemo znati za sigurno o čemu se radi, niti kako pristaje uz standardni model fizike čestica.
Eksperimenti poput Velikog podzemnog eksperimenta s ksenonom (Large Underground Xenon experiment - LUX) postižu sve veću preciznost dok pokušavaju direktno otkriti kandidata za tamnu tvar poznatog kao slabo interktivna masivna čestica dok uzajamno djeluje s česticama obične tvari na Zemlji.
Dakle 2016. mogla bi biti godina kada ćemo napokon vidjeti ovu misterioznu stvar u labotratorijima.
4. Ima li života na Marsu (ili bilo kojem drugom planetu)?
Na Zemlji, gdje god da nađemo vodu, bilo to usred pustinje ili na hidrotermalnim područjima u oceanskim dubinama, nađemo i život. Po tome slijedi da voda na drugim planetima isto predstavlja mogućnost da i tamo ima života.
Nedavna istraživanja na Marsu dramatično su razvila naše razumijevanje tog planeta, pokazala su kako je u prošlosti imao vodu, i to, što je još važnije, tekuću slanu vodu.
IMA LI ŽIVOTA? Evo zašto je otkriće tekuće vode na Marsu iznimno važno
Zajedno s nastavljanjem proučavanja Marsa, Juno sonda će u 2016. proučavati koliko vode ima na Jupiteru.
A možda su najveće šanse za pronalazak vode na Enkeladu (Saturnovom mjesecu). Ima ledenu koru ali nedavno je otkriveno kako gejziri na površini izbacuju vodenu paru, zbog čega bi se moglo raditi o jednom od rijetkih mjesta u Sunčevom sustavu (osim Zemlje) koje sadrži život.
5. Postoje li gravitacijski valovi?
Baš kao što su maxwellove jednadžbe elektriciteta i magnetizma predvidjele postojanje elektromagnetskih valova kao što je svjetlo, einsteinova teorija opće relativnosti predviđa gravitacijske valove - mreškanja u tkanju tremena-prostora.
Ali iako je einsteinova teorija proslavila svoju stogodišnjicu 2015. godine, mi još uvijek nismo otkrili te valove. Razlog bi mogao biti njihova izrazito mala veličina. Laserski opservatorij LIGO traži te valove koji prouzrokuju pomake koji su 10.000 puta manji od protona promatranog s udaljenosti od četiri kilometra.
Kao i hadronski sudarivač, i LIGO je ponovo postao aktivan 2015. nakon većeg poboljšanja, a samo tjedan dana kasnije pojavile su se glasine o otkriću. Još nema službene potvrde, ali 2016. mogla bi pokazati da je Einstein bio u pravu.
6. Postoji li Bigfoot?
Tehnološki napredak znači kako je sada moguće pažljivije tražiti legendarne, do sada neotkrivene životinje. Zamke s kamerama počinju snimati kada je prekinuta infracrvena zraka i mogu biti ostavljene na terenu na duge vremenske periode bez ljudskog uplitanja.
Sve se više koriste u proučavanju divljih životinja ili kako bi se promatrale rijetke životinje koje izbjegavaju kontakt, poput amurskog leoparda, koji je dokumentiran u Kini po prvi puta nakon 62 godine.
Bespilotne letjelice ili dronovi isto se tako sve više koriste u proučavanju divljine i područja do kojih je teško doći. Tako je jedno kanadsko istraživanje otkrilo kako medvjedi sada kao izvore hrane koriste i guske i njihova jaja, što je vjerojatno rezultat promjena u arktičkoj klimi.
Dronovi bi mogli nadlijetati i moguća staništa Bigfoota (ili bilo koje druge životinje) u nadi kako bi mogli nešto uhvatiti kamerom.
