ŽLako je moguće da Mliječna staza vrvi od inteligentnog života, kojem se ne žuri istražiti galaksiju nego koristi kretanje zvjezdanih sustava kako bi lakše putovali od zvijezde do zvijezde, tvrdi se u studiji objavljenoj prošlog mjeseca u Astronomical journalu.
Gdje su svi ti alieni?
Teoretski rad nudi sasvim novi odgovor na Fermijev paradoks. Prije oko 70 godina fizičar Enrico Fermi pogledao u nebo i postavio naoko jednostavno pitanje “Gdje su svi?”.
Samo u našoj galaktici nalaze se stotine milijardi zvijezda, razmišljao je Fermi, a mnoge od njih su i milijarde godina starije od Sunca. Čak i da samo mali dio zvijezda ima planete koji mogu održavati život (znanstvenici sada procjenjuju da ima više milijardi egzoplaneta koji odgovaraju ovom opisu), to bi ostavilo milijarde mogućih svjetova na kojima bi napredne civilizacije već rasle, širile se, te s vremenom počele istraživati i druge zvijezde.
Zato ostaje pitanje kako to da do sada nismo sreli niti jednu od tih civilizacija; čak ni njihove tragove poput radio-valova.
Nudili su se razni odgovori – od depresivnih poput toga da svaka bi se svaka civilizacija koja bi savladala tehnologiju dovoljno naprednu za međuvjezdano putovanje urušila sama od sebe ( bilo globalnim ratom, bilo klimatskim uništenjem), do onih plemenitijih da nas drže kao svojevrsni rezervat, kao što i mi na zemlji štitimo neke izolirane kulture.
Naravno, tu je mogućnost i da u našoj galaksiji jednostavno nema inteligentnog života (osim na Zemlji), kako je to ocijenio Michael Hart u svom radu iz 1975.
Faktor koji je svima promakao
No u novom radu Jonathan Carroll-Nellenback uzima u obzir nešto što ni jedan teoretičar nije – kretanje zvjezdanih sustava galaskijom.
„Ako ne uzmete u obzirom putanje zvijezda, ovaj problem ima samo dva rješenja – ili nitko ne napušta svoj planet, ili smo jedina tehnološki razvijena civilizacija Mliječne staze“, kaže astrofizičar.
Zvijezde i pripradajući im planeti kruže oko središta galaksije različitim putanjama i različitim brzinama. Zato, s vremena na vrijeme se međusobno približe pa izvanzemaljci možda jednostavno čekaju da im se njihovo odredište približi.
Prema tom modelu izvanzemaljcima bi trebalo daleko dulje da se prošire galaksijom nego što je bila Hartova procjena. Možda je razlog što do sada nismo susreli aliene taj da im jednostavno nismo došli na redi, a možda su nas već i posjetili, ali davno prije nego što je čovjek evoluirao.
Znanstvenici ističu kako je to kretanje zvijezda nešto što do sada nijedna studija nije uzela u obzir.
Zadnji puta smo bili tu prije prvog T-Rexa
Ilustriraju kako zvjezdani sustavi kruže oko središta galaksije prilično slično onome kako planeti kruže oko zvijezde. Naš Sunčev sustav primjerice okruži središte svakih 230 milijuna godina. Zadnji puta kada smo bili na ovom mjestu u galaksiji bilo je tijekom trijasa, kada je doba dinosaurusa tek počinjalo.
Kada se uzme u obzir da bi (eventualni) međuzvjezdani putnici trebali čekati i po četvrt milijarde godina kako bi „skočili“ do susjedne zvijezde, galaksija je još prilično mlada (13 milijardi godina) da bi neka civilizacija ma koliko god napredna, istražila svaki njen kutak, osobito periferiju poput našeg Sunčevog sustava.
Predugo čekanje za susret
No to za sobom povlači i pomalo tužnu mogućnost, kako nikada nijedna civilazicja neće sresti drugu na slučnom stupnju razvoja i da ćemo ostati sami u svom kutku galaksije.
„Ako je se treba čekati i po milijardu godinu, pa, to je jedno moguće objašnjenje Fermijevog paradoksa. Naseljivi planeti su možda toliko daleko jedni od drugih da bi približavanje zvjezdanih sustava morali čekati dulje nego što bi trajala ijedna civilizacija. Za pretpostaviti je da saka cilvilizacija propadne prije nego što joj druga dođe u domet“. Objašnjava Carrol Nellenback.
