Početkom lipnja znanstvenici sa Sveučilišta u Aberdeenu prikazali su svoja stvarno nevjerojatna otkrića o onome što vreba u nekom od najdubljih i najudaljenijih područja svjetskih oceana.
Bilo kuda – zagađenje svuda
Još dublje od očaravajućih meduza i čudovišnih lignji veličine autobusa, tisuće metara ispod površine mora, istraživači su pronašli visoke koncentracije ugljičnih tvari koje se koriste u proizvodnji plastike i matarijala otpornih na gorenje.
Tim znanstvenika je pomoću ronilica bez posade istražio dvije odvojene brazde - Marijansku brazdu, poznatu kao najdublju točku u oceanu, i Kermadečku brazdu u blizini Novog Zelanda. Od tamo su prikupili uzorke amfipoda (malih račića bez ljuske), sa dubina od 6.700 do 9.750 metara.
Prisutne i nakon 40 godina
Znanstvenici su pronašli 'znatne' količine kamikalija od kojih se proizvodi plastika, POP i PCB, unutar sitnih tijela tih dubinskih životinjica. Ono što posebno zabrinjava je činjenica kako je PCB već gotovo četiri desetljeća zabranjena kemikalija u većini zemalja.
Za sada, znanstvenici namjeravaju promatrati i proučavati utjecaj ovih kemikalija na duboko more. Ali samo zato što je naš otpad završio na mjestu koje najvjerojatnije nećemo nikada vidjeti ne znači da to trebamo ignorirati.
Postoje brojne stvari koje možete učiniti sada a pomoću kojih bi smanjili učinak ljudskog otpada na svjetske oceane, poput smanjenja korištenja plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu (poput slamki, flaša za vodu i poklopaca čaša za kavu), prestanka kupovanja predmeta koji doprinose smanjenju života u morima (poput kupovanja nakita od koralja), te daljnjim obrazovanjem o svom prekrasnim stvorenjima kojima je more dom.
