Dr. Stuart Parkin, IBM-ov istraživač iz San Josea predstavio je svoje istraživanje o tzv. „racetrack memoriji“ na međunarodnoj konferenciji za nanoznanost i nanotehnologiju u Sydneyu (eng. International Conference on Nanoscience and Nanotechnology), piše hrvatski popularno-znanstveni portal Znanost.com.
„S ovom tehnologijom više nikada nećete morati sačuvati svoje podatke ili resetirati svoje računalo,“ kaže Parkin. Današnja računala koriste RAM-e za obradu podataka dok se pohrana vrši na magnetske ploče tvrdih diskova. „Prednost tvrdih diskova je njihova povoljna cijena dok im je nedostatak sporost i nepouzdanost. Kako bi se uspješno zapisali ili očitali podaci potrebno je određeno vrijeme da se disk zarotira na pravo mjesto. Učitavanje softwarea sa tvrdog diska u RAM-e je glavni razloga sporog podizanja operativnih sustava.
Moguće je i da uređaj za pisanje i čitanje podataka povremeno potpuno zaustavi rad diska. Ako u tom trenutku dođe do nestanka struje, podatci iz RAM-a koji nisu sačuvani biti će zauvijek izgubljeni. Parkin tvrdi kako je „racetrack memorija“ uređaj koji uspješno kombinira tehnologiju jeftinih tvrdih diskova s pouzdanim i brzim RAM-ima. Konačan rezultat je nova vrsta RAM-a čiji je kapacitet 100 puta veći od modela koji se trenutno nalaze na tržištu.
„Svi podaci na računalu pohranjivali bi se trenutačno, tako da nestanak struje ne bi imao nikakvog negativnog efekta na sigurnost podataka. Ako sve pođe prema planu, ovaj uređaj će objediniti pohranu podataka i memoriju u jedan jedinstveni paket. Tada ćemo imati homogenu tehnologiju, koja će zahvaljujući svojoj brzini, omogućiti istovremenu pohranu i mijenjanje podataka. Uređaj će biti i iznimno pouzdan te se neće kvariti kao npr flash memorija (memorija koja se koristi u USB stickovima),“ navodi Parkin.
Racetrack memorija će, osim puno bržeg pristupa podacima, računala učiniti jednostavnijima, manjima, pouzdanijima te energetski učinkovitijima. Dok tradicionalni RAM-i na sebi imaju samo jedan sloj silikona, racetrack memorija će koristiti trodimenzionalni sustav kako bi se omogućila veća pohrana podataka. Magnetske ploče tvrdih diskova zamijeniti će se šumom magnetskih nanožica od kojih svaka stoji na silikonskom čipu sa vlastitim uređajem za pisanje i čitanje podataka.
Svaka nanožica ima otprilike 100 magnetskih regija koje predstavljaju digitalne podatke. Umjesto mehaničkog okretanja diska, magnetske regije se mogu pomicati gore ili dolje niz nanožice (eng. racetracks, trkaće trake) ovisno o tome da li se podatci zapisuju ili čitaju. Pomicanje regija temelji se na najnovijim saznanja fizike o kvantnim svojstvima elektronskih spinova. Elektroni se vrte prema gore ili dolje. Kada se svi elektroni u materijalu vrte u istome smjeru, stvara se magnetizam.
Parkin tvrdi da se podaci zapisani magnetskim postupkom mogu pomicati gore ili dolje po nanožicama koristeći se strujom elektrona koji se vrte u istome smjeru. Stuart Parkin je prije 10 godina izumio uređaj koji je koristio spinove elektrona kako bi čitao podatke sa tvrdih diskova. Bila je riječ o iznimno osjetljivom uređaju koji je omogućio da tvrdi diskovi pohrane 1000 puta više podataka nego što je to prije bilo moguće. Parkin trenutno radi na prototipu racetrack memorije te se nada da će se uređaj naći u potrošačkoj elektronici za 5 do 10 godina.
