Fizičar na Sveučilištu Harvard ponudio je novi način za hlađenje dijelova planete: pumpu koja izbacuje ogromne količine sitnih mjehurića u more povećavajući reflektivnost i snižujući temperaturu vode, prenosi portal znanost.com.
"Budući da voda pokriva veći dio Zemlje, ne zasjenjujte Sunce"- kaže znanstvenik Russell Seitz, govoreći s međunarodnog sastanka o geoinženjerskom istraživanju- " nego posvijetlite vodu."
Prirodni mjehurići već posvijetljuju uzburkana mora i osiguravaju sjaj poznat kao "odsjaj" ispod površine oceana, ali ti mjehurići samo lagano posvijetljuju planet, pridonoseći manje od jedne desetine u 1% Zemljine reflektivnosti ili moći refleksije. Ono što Seitz zamišlja, jest pumpanje još manjih mjehurića, oko jedne petstotinke milimetra u promjeru, u more. Takvi "mikromjehurići" su u pravilu "zrcala od zraka", kaže Seitz, i njih mogu kreirati plovila pomoću uređaja koji miješaju vodu punjenu s komprimiranim zrakom u kovitlanju mlaza vode. "Ja oponašam prirodni fenomen oceana i to samo mijenjajući fiziku - sastojci ostaju isti."
Računalne simulacije pokazuju da mali mjehurići mogu imati veliki učinak hlađenja. Koristeći model koji simulira interakciju svjetlosti, vode i zraka, Seitz je utvrdio da mikro mjehurići mogu udvostručiti reflektivnost vode pri koncentraciji od samo jednog ppm-a (dio na milijun) volumena. Kada je Seitz te podatke unio u model klime, utvrdio je da mikro mjehurići strateški mogu ohladiti planet do 3° C. Objavio je rad o konceptu kojeg naziva "Bright Water" u časopisu Climatic Change.
Osim pomoći u ograničavanju globalnog zagrijavanja, strategija mikromjehurića također bi mogla pomoći u očuvanju vode smanjenjem isparavanja u rijekama i jezerima, kaže Seitz. To je problem koji dovodi do gubitka milijardi tona slatkovodne vode svake godine samo u Kaliforniji.
Seitz kaže da je dodavanje mjehurića na jedan kvadratni kilometar oceana izvedivo, ali će postupno povećanje možda biti tehnički teško. Energija nije ograničavajući faktor, kaže on, procjenjujući da proizvodnja energije 1000 vjetrenjača može biti dovoljna za dodavanje mjehurića u čitav ocean. Velik izazov na većim razinama implementacije, kaže on, bilo bi osigurati da mjehurići traju što je duže moguće. U prirodi, životni vijek mjehurića ovisi o razini otopljenih organskih tvari, nanočestica, bez kojih bi se mali mjehurići brzo smanjili i nestali. Ako je voda previše čista, mjehurići ne bi mogli dovoljno dugo trajati da bi se učinkovito rasprostranili preko velikih područja, kaže Seitz.
Jedan od načina za testiranje održivosti te ideje moglo bi biti proučavanje učinka mjehurića kreiranih u brazdama brodova, kaže oceanograf Petar Brewer s Monterey Bay Aquarium Research Institute u Moss Landingu, California. "To je nešto o čemu nitko nije govorio", kaže on o Seitzovoj tehnici.
