Parmitano je opisao kako se njegovo svemirsko odijelo, odnosno kaciga, počela puniti vodom dok je vršio popravke na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).
"Neočekivani osjećaj vode na mom potiljku me iznenadio - a ja se nalazim na mjestu gdje je bolje da ne bude iznenađenja... U početku, ja i Chris Cassidy (drugi astronaut u šetnji) smo uvjereni da je pukla slamka iz moje ploske s vodom ili me oblio znoj. Ali tekućina je prehladna da bude znoj, a još važnije, osjećam da se povećava", opisuje Parmitano. Dvojac u suradnji s kontrolnom sobom donosi odluku da prekinu šetnju, te se Chris i Parmitano razdvajaju.
"Dok se krećem natrag, sigurniji sam da se voda povećava. Osjećam da pokriva spužvu na mojim slušalicama i pitam se hoću li izgubiti audio kontakt. Voda je potpuno pokrila i prednji dio mog vizira, zalijepila se za njega i onemogućila mi gledanje. Shvaćam tada da trebam zaobići antenu i postaviti se u vertikalni položaj, kako bi se moj sigurnosni kabel razmotao. Tada se okrenem naopako, i dvije se stvari dogode: Sunce zađe, a moja mogućnost gledanja potpuno nestaje: još gore, voda pokriva moj nos - zaista užasan osjećaj koji pogoršavam uzaludnim pokušajima da maknem vodu tresući glavom. Sad mi je gornji dio kacige pun vode i nisam siguran da ću u sljedećem udahu povući zrak, a ne vodu. Da stvar bude još gora, sad više ne znam u kojem smjeru moram ići da dođem do zračne komore. Vidim samo par centimetara ispred sebe, ne vidim čak ni ručke koje koristimo kad se krećemo po ISS-u", opisao je Parmitano na svom blogu.
Pokušao je stupiti u vezu Chrisom i Kontrolom misije, ali ga nisu mogli čuti, pa odlučuje iskoristiti svoj sigurnosni kabel da se 'dovuče' do zračne komore. Aktivirao je sigurnosni mehanizam za namotavanje kabla. "Natjeravam se da ostanem miran, i strpljivo locirajući ručke dodirom, počinjem se kretati, dok cijelo vrijeme također razmišljam kako da uklonim vodu ako dođe do mojih usta. Jedina ideja koja mi pada na pamet je da otvorim sigurnosni ventil kod lijevog uha: ako stvorim kontrolirano spuštanje tlaka, trebao bih moći ispustiti dio vode, barem dok se ne smrzne kroz sublimaciju, što bi onda zaustavilo protok. Ali pravljenje 'rupe' u mom svemirskom odijelu bi trebalo biti zaista posljednje rješenje...", piše Parmitano.
Parmitano kaže da se trudio da bude što mirniji, a nakon par minuta, koje su mu izgledale kao vječnost, uspio je ugledati vrata zračne komore. Dok je prolazio proceduru ujednačavanja tlaka u komori, voda mu je ušla u uši i neko vrijeme nikoga nije mogao čuti. Posuda ga je dočekala s druge strane zračne komore i pomogla mu da se sabere.
Što se točno dogodilo s Lucinim odijelom utvrdit će istraga, a navodno je problem bio u ruksaku njegovog skafandera u kojem se nalazi oprema za održavanje u životu.
