Profesor Roger Wotton, sa sveučilišta College London, smatra da naslikani anđeli s rukama i ptičjim krilima ne bi mogli letjeti.
''I letimičan pogled na anđele i kerubine na umjetničkim slikama dovoljan je da zaključite da oni ne bi mogli uzletjeti niti se održati u zrak. I da za let koriste snagu vjetra trebao bi im uistinu jak vjetar da im pomogne da uzlete i lebde, a tad bi im krila bila suvišna''.
''Giotto je jednom prikazao anđela sa krutim mono-krilom koje bi moglo biti adaptacija zmaja za letenja, no i ako se radi o klasičnoj tehnici paraglidinga, kako se krila savijaju ili stoje kruto?''
Anđeli i kerubini motiv su mnogih religioznih umjetničkih dijela. Moć anđela da ovladaju maštom je toliko velika da je u anketi provedenoj prošle godine otkrivena da najveći broj Amerikanca vjeruje baš u anđele.
Istraživanja je proveo Pew Forum on Religious and Public Life i pokazalo se da čak 68 posto, od 36.000 odraslih ispitnika vjeruje da na događaje u našim životima utječu anđeli i demoni.
Posljednja studija je pokazala da su se ptičja krila razvila iz ruku, odnosno prednjih nogu njihovih predaka i da im se s vremenom cijelo tijelo oblikovalo u svrhu letenja. Njihov kostur ima lagan, ali čvrst okvir.
Anđeli pak imaju tijela normalnih proporcija, dok su kerubini obično pretili te se prokazuju kao bucmasta djeca s malim krilima. Ne dostaju im i jaki mišići koji omogućavaju pticama da lete.
Ista je stvar i s vilama i zmajevima koji nikako ne bi mogli uzletjet.
Vile se obično prikazuju s krilima kukaca, onih vilin-konjica ili leptira. I jedni i drugi imaju kompliciran mehanizam letenja s glavnim mišićima u prsnom dijelu te uz pomoć njega klepeću krilima.
''Anđeli su jako moćne religijske ikone za ljude koji vjeruju. Moć im daje njihova sličnost s ljudima. Oni nose poruke u raj i zato moraju letjeti'', kaže Wotton.
