Krajem studenog 1991. nakon tromjesečne opsade agonija Vukovara i Vukovaraca bližila se kraju. Kako će izgledati sam kraj nitko od preostalog nesrpskog stanovništva u gradu nije mogao ni zamisliti. Nekoliko stotina zarobljenih vojnika i civila iz vukovarske su bolnice prebačeni na farmu svinja na Ovčari gdje je odmah počelo fizičko zlostavljanje. Srpski vojnici zarobljenike su tukli kundacima, motkama, lancima i metalnim šipkama. Nakon višesatnog premlaćivanja njih više od 200 ubijeno je i pokopano u masovnoj grobnici.
Tih dana gospodari života i smrti u razorenom Vukovaru bili su oficiri JNA. Jedan od najviše rangiranih bio je major Veselin Šljivančanin. Zbog "pomaganja i podržavanja mučenja ratnih zarobljenika u hangaru na Ovčari" te zbog "neispunjavanja dužnosti prema zakonima i običajima ratovanja" a što je "znatno pridonijelo ubojstvu ratnih zarobljenika" Haški sud ga je osudio na zatvorsku kaznu u trajanju od 10 godina.
Šljivančanin je u Srbiji postao celebrity
Osuđeni ratni zločinac Veselin Šljivančanin po odsluženju kazne vratio se u Srbiju i postao "celebrity". Njegove knjige postaju bestseleri, rado je viđen gost u televizijskim emisijama, drži predavanja kako bi ispričao "pravu istinu", daje intervjue u kojima govori o ljubavi prema sportu i drugim "lakim" temama. Previše ljudi u srpskom društvu ovog osuđenog ratnog zločinca smatra nacionalnim herojem, a mnogi samo nemaju ništa protiv da takva osoba javno dijeli lekcije o pravdi i istini. Ali, ima i onih koji misle potpuno drugačije.
Početkom prošle godine u malom vojvođanskom mjestu Beška Šljivančanin je bio poseban gost na tribini koju je organizirala Vučićeva Srpska napredna stranka. Trebao je to biti samo jedan u nizu događaja kojima se rehabilitiraju pojedinci odgovorni za najteže zločine. I samo jedan u nizu događaja na koji se malo tko usudi javno, glasno i jasno reagirati.
A onda su se pojavili oni!
'Ratni zločinci da zaćute'
Sedam mladih djevojaka i dvojica mladića iz Inicijative mladih za ljudska prava hrabro su stali pred "počasnog gosta", raširili transparent na kojem je pisalo "Ratni zločinci da zaćute da bi se progovorilo o žrtvama", te glasnim zviždanjem pokazali što misle o Šljivančaninovoj istini. Ovaj bučan, ali miran protest završio je tako što su prisutni na tribini, uglavnom muškarci, navalili na aktiviste, uglavnom djevojke, uništili transparent, a njih izbacili i usput pretukli. I to nije sve!
Na sudu je protiv njih (pretučenih, ne onih koji su ih tukli) pokrenut postupak jer su "nepristojnim i drskim ponašanjem narušili javni red i mir." Prije nekoliko dana presuda, koja je prvo predviđala kaznu rada za opće dobro ili zatvorsku kaznu, a koja je kasnije zamijenjena novčanom kaznom, postala je pravomoćna.
Podržimo izgradnju mira
Naravno da niti izrečena kazna niti atmosfera linča u kojoj svakodnevno žive neće zaustaviti ove hrabre djevojke i mladiće u daljnjoj borbi protiv državne podrške ratnim zločincima i ratnohuškačke retorike koja je u javnosti neprestano prisutna.
Međutim, je li fer da ovi mladi ljudi ponovno sami vode bitke koje se tiču svih nas? Ili je upravo spomenuti događaj, i njegov epilog, odlična prilika da im se zahvalimo, da ih podržimo, i time i mi damo skroman, ali važan doprinos u izgradnji boljeg i pravednijeg društva. Nije li ovo prilika da bez obzira na sve međusobne razlike pokažemo zajedništvo kada je u pitanju izgradnja mira. Da bez obzira na sve etničke, vjerske, rasne ili svjetonazorske različitosti pokažemo nultu toleranciju prema onima koji opravdavaju nasilje, zločine i zločince.
Ako smatrate da glas mladih aktivista mora nadjačati glas ratnih zločinaca, i onih koji ih podržavaju, podržite njihovu kampanju OVDJE.
Ja jesam!
