Znanstvenici su kreirali takozvani super enzim koji bi trebao razgrađivati plastiku i do šest puta brže nego što je to do sada bilo moguće, prenosi The Guardian.
Proizvodimo previše nove plastike
Enzim je dobiven iz bakterija koje su same po sebi razvile sposobnost da se hrane plastikom, a njegova uporaba omogućuje stopostotnu reciklažu plastičnih boca. Znanstvenici smatraju da su njegove mogućnosti nebrojene pa bi on u kombinaciji s enzimima koji razgrađuju pamuk mogao razgraditi i odjeću od, primjerice, poliestera.
Zagađenje koje uzrokuje plastika prisutno je u cijelom svijetu, od Arktika do najdubljih oceana, a poznato je da ljudi konstantno konzumiraju ili udišu čestice mikroplastike. Postupak razgradnje plastike na njezin kemijski sastav trenutno je vrlo težak pa iz tog razloga i dalje proizvodimo veliku količinu nove, dakle, nereciklirane plastike.
Super enzim napravljen je spajanjem dva zasebna enzima, a oba su otkrivena kod bakterije koja jede plastiku i to na japanskom odlagalištu otpada 2016. godine.
Uskoro ćemo ih češće koristiti
Prvi umjetno proizvedeni enzim koji je predstavljen 2018. uspio je razgraditi plastiku u svega nekoliko dana, ali novi superenzim razgrađuje plastiku i do šest puta brže.
Francuska kompanija Carbios još u travnju je razvila drugi enzim, koji je originalno pronađen u kompostu hrpe lišća, a taj je enzim uspio razgraditi oko 90 posto plastičnih boca unutar 10 sati. Međutim, potrebna mu je temperatura od 70 Celzija.
Novi superenzim može djelovati na sobnoj temperaturi, a profesor John McGeehan s britanskog Sveučilišta Portsmouth kazao je da bi kombinacija različitih pristupa mogla ubrzati proces korištenja enzima u komercijalne svrhe.
Otrov im ne može ništa
"Ako bi mogli stvoriti brže i bolje enzime tako da ih povezujemo, enzime bi u reciklaži mogli koristiti već za godinu ili dvije", pojasnio je McGeehan.
Istraživanje iz 2018. pokazalo je da struktura jednog enzima, zvanog PETase, može nagristi, tvrde, kristalne površine plastičnih boca. Znanstvenici su slučajno otkrili mutirane verzije enzima koji djeluju 20 posto brže.
Znanstvenici su pronašli i bakteriju koja može jesti i druge plastične materijale poput poliuretana, koji se često koristi, ali se slabo reciklira. Prilikom razgrađivanja poliuretan otpušta toksične kemikalije koje ubiju većinu bakterija, ali ona koju su otkrili znanstvenici zapravo koristi plastiku u prehrani i tako potiče proces razgradnje.
