S početkom škole i jesenskih shema na televizijama te prvim uskakanjima u pristojniju polu-zatvorenu ili zatvorenu obuću, mi meteorolozi obično smo se okretali prognozama za jesen i spekuliranju o količinama ogrijeva (zapravo, novca) koje treba pripremiti za hladni dio godine. U ovoj ludoj 2020. godini najčešći kontekst u kojem razmišljamo o vremenu jest ovaj koronaški: koliko ćemo dugo uživati u suhom i toplom vremenu u kojem se učionice, u koje su se mališani utrpali nakon gotovo polugodišnje pauze, mogu redovito provjetravati i u kojem se dio nastave može eventualno održavati na školskim dvorištima.
Roditelji školaraca mole bogove godišnjih doba i vile zadužene za gibanja u atmosferi da ove godine budu blagonakloni i da vrijeme koje prosječan građanin zove lijepim potraje što dulje. Inače, prema mom dugogodišnjem iskustvu sa meteo željama prijatelja, kolega i širokog puka, čini se da bi bilo optimalno da bablje ljeto traje do početka zimskih praznika. To je trenutak kad nam se vizija idealne scenografije stubokom pretvara iz miholjske u snježnu.
Ništa ne ide po kalendaru
Složit ćemo se da ove godine ništa ne ide po kalendaru. Vrijeme je ipak baš sada odlučilo pratiti najmanje očekivane prosječne obrasce pa smo tako ljetno vrijeme dočekali upravo oko ljetnog suncostaja. I godišnje doba koje je uslijedilo bilo je baš normalno - ljetno. Ne prevruće, nedajbože hladno. Izuzev Zagreba, u kojem je najviše parova očiju i ušiju pratilo kišne eskapade i najviše prstiju na tastaturama kritiziralo prognoze, i Dalmacije u kojoj masline i dalje žeđaju, i oborinske prilike su bile prosječne. E, baš je tako i jesen odlučila pričekati najmanje do svojeg kalendarskog početka!
Zabrinuti roditelji mogu stoga računati na to da će se još osam dana učionice moći stalno provjetravati i mališani pod maskama imat će dovoljno svježeg zraka. Produženi boravak, tjelesni, likovni, glazbeni, suvremeni ples, joga, čitanje i sve ostalo što kreativnijim nastavnicima padne na pamet moći će se održavati na otvorenom najmanje do kraja drugog školskog tjedna. Sušnije od uobičajenog, ugrubo, trebalo bi se zadržati i u nastavku jeseni iako ćemo od jesenske ravnodnevice nadalje ipak imati povremene kiše. A tada ćemo se svakako oprostiti i s kratkim rukavima i sandalama.
"Tko po Maloj maši kosi, taj na peći suši"
Sezona grijanja na hrvatskom kontinentu počinje nominalno u prvim danima listopada. Doduše, desetak godina unazad postojalo je i u Zagrebu konkretnije pravilo za paljenje toplane koja je čekala da večernja temperatura tri dana zaredom padne ispod 12 Celzija. Takvo se nešto u rujnu događa rijetko, no dosta je izgledan scenarij od prošle godine kad je zahladilo baš 20. rujna.
Prema sada izračunatim dugoročnim prognozama, to zahladnjenje neće biti dovoljno da se toplana već tada pokrene i da se u školskim učionicama počne zadržavati ustajali centralno grijani zrak. Jer lijepog jesenskog vremena u kojem nam ni grijanje ni kišobrani neće trebati bit će i u listopadu.
A što dalje? Pa, kako to i pučke poslovice koje su utemeljene na prirodnom principu izjednačavanja predviđaju, prije ili kasnije platit ćemo i ovaj luksuz. Kako sad stvari stoje, čini se da ćemo sušniji rujan i listopad, a možda i studeni, platiti u prosincu. Jer tko po Maloj maši kosi, taj na peći suši!
