Hrvatski ministar pravosuđa OrsatMiljenić ustvrdio je u posljednjem pismu
potpredsjednici Europske komisije Viviane Reding kako je
iznenađen najavama da će predložiti aktiviranje "zaštitnih mjera"
iz hrvatskog pristupnog ugovora Uniji zbog zakona kojim se
primjena Europskog uhidbenog naloga ograničava na zločine
počinjene poslije kolovoza 2002.
Miljenić smatra da bi se tzv. zaštitne mjere iz 39. članka
Ugovora o pristupanju mogle primijeniti samo ako dođe do
"ozbiljnih nedostaka u prenošenju ili stanju provedbe
acquisa".
"U konkretnom slučaju, Republika Hrvatska, ne samo da izvršava
Europski uhidbeni nalog, već je preuzela obvezu uskladiti Zakon o
pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama
Europske unije. Štoviše, uputili smo Vam i jasno definiran
vremenski redoslijed u kojem će se zakonske izmjene izraditi,
donijeti u Saboru i stupiti na snagu. Dakle, u svrhu usklađenja s
acquisom, poduzeli smo sve radnje koje smo smatrali potrebnim ali
i koje ste Vi od nas tražili", ističe Miljenić.
Smatra i da osim ovoga postoji i jedno puno značajnije pitanje
vezano uz najavu mogućnosti primjene članka 39. pristupnog
ugovora, a tiče se različitog tretmana država članica u
identičnim pravnim situacijama.
"Kao što Vam je poznato, dvije države članice, Slovenija i Češka
su također bile unijele vremensko ograničenje primjene Europskog
uhidbenog naloga, iako to nisu dogovorile u svojim pristupnim
pregovorima. Ugovor o pristupanju za te dvije države je u
zaštitnoj odredbi, dakle u članku 39. identičan onom u Ugovoru o
pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji", navodi u pismu.
Podsjeća i da su obje zemlje uvele vremensko ograničenje primjene
Europskog uhidbenog naloga 2004. "Republika Slovenija provela je
usklađenje s acquisom u listopadu 2007. godine koje je stupilo na
snagu u veljači 2008. godine. Češka Republika izvršila je
zakonsku promjenu u svrhu usklađenja tek u ožujku 2013. godine, s
tim da ta promjena stupa na snagu 1. siječnja 2014.
godine".
Komisija je, podsjeća, za primjenu zaštitne odredbe iz njihovih
pristupnih ugovora imala trogodišnju nadležnost i ovlasti prema
tim državama članicama, kakve danas ima u odnosu na Hrvatsku, ali
nije primijenila zaštitnu odredbu iako se neusklađenost kod
Slovenije protezala više od tri godine, a kod Češke gotovo deset
godina.
"Polazeći od načela jednakog pristupa državama članicama i
vjerodostojnosti Komisije, jedini logični zaključak zašto
Komisija nije aktivirala odredbu članka 39. Ugovora o pristupanju
u slučaju Slovenije i Češke, jest da nije bilo ozbiljnih
nedostataka prenošenja pravne stečevine. Stoga je jasno da u
slučaju Republike Hrvatske također nema ozbiljnih nedostataka u
prenošenju pravne stečevine", ističe Miljenić.
"Zbog svega navedenog žalimo zbog Vaše namjere da Komisiji
predloži razmatranje aktiviranja članka 39. Ugovora o
pristupanju, osobito u svjetlu hrvatske odluke o žurnoj promjeni
sporne odredbe Zakona, definiranju jasnih rokova u kojima će to
biti napravljeno te očito različitog postupanja prema državama
članicama. Takav stav ne možemo smatrati pravičnim, zaključio je
Miljenić.
