Cijenjeni je dječji kirurg i liječnik hrvatske nogometne reprezentacije. Kandidat, i to na visokom trećem mjestu, na listi Amsterdamske koalicije na izborima za Europski parlament, Zoran Bahtijarević, u intervjuu video specijala portala Vijesti.hr otkriva što ga je nakon više nego uspješne karijere u zdravstvu i sportu ponukalo na političku aktivaciju.
Osvrnuo se na stanje u hrvatskom zdravstvu, prokomentirao je aktualnu političku situaciju, ali i otkrio svoje planove ukoliko na nadolazećim EU izborima osvoji mandat i uđe u Europski parlament.
Početak razgovora iskoristili smo da ga upitamo što kaže na očite ozbiljne namjere vladajućih da konačne izgrade bolnicu u Blatu.
Čini se da vladajući ovaj put ozbiljno misle s izgradnjom bolnice u Blatu? Kakav je vaš komentar na to, mislite li da je to realno?
Svakako pozdravljam potpisivanje ugovora i ideju. Rekao bi konačno. Ali nemojte mi zamjeriti na skeptičnosti, od 1992. su nas selili i potpisivali razne ugovore. Nadam se da će to ovaj put biti konačno. Nadam se i vjerujem da će ovaj put biti za stvarno. Nažalost, imao sam pravo kada sam prije pet godina govorio da će za izgradnju bolnice trebati osam do 10 godina. Bojim se da bolnicu nećemo vidjeti za mandata ove Vlade. Imamo jedinstvenu priliku sagraditi nešto za djecu za 50 do 100 godina.
Kako komentirate situaciju u hrvatskom zdravstvu?
Imamo jedan paradoks. Zdravstvo je dosta bolje nego njegov sustav. To počiva na leđima pojedinaca, vrlo često nauštrb vlastitog zdravlja. Imate često liječnika koji odrade 100 pacijenata u ambulanti, a norma je 25. Po mnogo čemu se mnogi liječnici u Hrvatskoj mogu nositi rame uz rame s bilo kojim liječnicima u svijetu, usprkos sustavu.
Što se tiče odlazaka van, oni su dvojaki. Ne možemo se izolirati samo mi kao liječnici, to se događa u cijelom društvu, gubitak bilo kakve vjere, strah za svoju budućnost, napredovanje podobnih a ne sposobnih...
Cijenjeni ste dječji kirurg, liječnik hrvatske nogometne reprezentacije. Kako to da ste se politički aktivirali, zašto baš HSS i europski izbori?
Kandidirao sam se za EU parlament jer mislim da je to mjesto podcijenjeno. Zašto HSS? Krešo Beljak mi je početkom 12 mjeseca prošle godine prišao s tom idejom. Prvo sam to odbio, ali kada sam počeo čitati djela braće Radić, onda sam shvatio da tu ima dosta stvari koje odgovaraju mom svjetonazoru. On je želio da u Ustav uđe da svaki građanin ima plaću dovoljnu za dostojanstven život. To je i danas napredna politika. Zašto politika? Povjerenje i podrška od roditelja i ostalih ljudi su ogromno priznanje mom radu. Za života sam saznao što će o meni govoriti na mom sprovodu, što rijetkima polazi za rukom. Dosta ljudi misle da mogu dosta toga učiniti. Svi smo jaki da vlast ogovaramo za medije, u kafićima, a onda ne izađemo na izbore. Ljudi se trebaju aktivirati.
Prema Crodemoskopu RTL-a lista Amsterdamske koalicije osvaja jedan mandat. Kako to komentirate? Neuspjeh ili?
Ni na koji način neću smatrati neuspjehom ako ne uspijem ući u EU parlament. Uspjeh je što sam dobio i priliku da kažem neke stvari, da skrenem pozornost na dječju medicinu. Ali, tu su preferencijalni glasovi, svi na listi imaju podjednake osvojiti ih. Neću biti nezadovoljan ako ne uspijem. Sportski život koji ste spomenuli me naučio da u životu postoje porazi i pobjede.
Na kojim ćete temama inszistirati u kampanji i čime se planirate baviti ako uđete u EP?
Smatram da bez obzira što je to područje na koje EU ima najmanje utjecaja, djeca i dječja medicina trebaju glasne ljude u EP-u. Smatram da možemo ponuditi medicinsku njegu svoj djeci iste kvalitete. Neke odluke su na tom tragu već. Druga važna stvar kojom se želim baviti su djeca s posebnim potrebama, kronično bolesna djeca. Sustav u Hrvatskoj u praksi ne funkcionira. Treće, mislim da možemo učiti od naših sportaša. Da se golemim trudom može ostvariti vrhunske uspjehe. Prepoznao sam sport kao važan kotačić u razvoju mladih ličnosti. I inzistirat ću na većem ulaganju u sport, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim zemljama. I to u one manje, u manjim lokalnim sredinama.
Mala smo zemlja pa se nekako računa i da imamo mali utjecaj u europskim okvirima. Kako Hrvatska može bolje i više?
Mi jesmo mala zemlja, ali smo viceprvaci svijeta u nogometu, veliki smo u rukometu, vaterpolu. Imamo sjajne rezultate u gimnastici. Dakle, reći mali smo je prečesto opravdanje da ništa ne pokušamo. Naš glas možda neće imati važnost kakvu očekujemo, ali to nije opravdanje da ne pokušamo. Naš glas podjednako vrijedi kao glas Njemačke. Trebamo više Hrvatske dati Europi, imamo šta dati Europi.
Kojim se mjerama može zaustaviti iseljavanje građana?
Treba prvo detektirati tko i zašto iseljava. Sada je u Hrvatskoj jedva 4 milijuna stanovnika. Zabrinut sam za svoju struku, za dječju medicinu u Hrvatskoj. Ne odlaze stariji, umirovljenici, odlaze mlade obitelji na kojima počiva razvoj Hrvatske. 60 posto tih ljudi je bilo zaposleno. Te plaće nisu dovoljne za dostojanstven život, njih se ne poštuje ovdje. Ljudi napreduju po raznim kriterijima, a ne po sposobnosti. Osjećaj nesigurnosti, nepravda. Ne prođe srijeda, srijedom imam ambulantu, da se jedan par s djecom ne dođe pozdraviti. Kada razgovaram s njima onda ističu osjećaj nepravde, sigurnosti. Kao oca i mene to brine. Kada razmišljam o tome, pitam se kakav to svijet ostavljamo našoj djeci. Pa moram, priznati, i sram me kada o tome razmišljam.
Kako komentirate aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj?
Sve ovo što sam do sada govorio je komentar. Najbolje komentiraju ljudi koji ne izlaze na izbore i koji odlaze iz Hrvatske. To samo pokazuje da nema povjerenja ni u jednu postojeću opciju. Nadam se da će na ovim izborima naći nekoga za koga će glasati. Imam osjećaj da smo na sve ove izbore izlazili da glasamo protiv, a ne za. Ja bi volio da ljudi izađu i da glasaju za, a ne protiv nekoga ili nečega.
