'Kad se malo smirim, ići ću na detaljni pregled kako bih znala ima li posljedica za moje zdravlje nakon kiretaže obavljene naživo u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj. Moram znati je li mi oštećen neki organ, primjerice je li mi tijekom zahvata ‘probijena’ maternica te jesam li zbog tog 'struganja' ostala neplodna.'
'Poslali su me doma, mogla sam dobiti sepsu'
'U tom slučaju neću prezati ni od tužbe, prije svega zato da to bude opomena da se više niti jednoj ženi nikad više ne dogodi ono što se dogodilo meni. No, više od kiretaže naživo zasmetalo mi je to što su me poslali kući iz bolnice, a da zahvat nije dovršen, već je nastavljen tri dana kasnije. Mogla sam dobiti sepsu. Tko zna kako je to moglo završiti... Najviše sam zbog toga alarmirala javnost', rekla je Dadić za Jutarnji te dodala kako je o svemu mailom obavijestila Ured predsjednice RH, Vladu i Ministarstvo zdravstva.
Naglašava kako predstojnik Klinike za ginekologiju Slavko Orešković nije u pravu kada kaže da je procedura kiretaže obavljena prema pravilima struke. Također se ne slaže s nekim ginekolozima koji su rekli da odustajanje od totalne anestezije nije neobično ukoliko je pacijentica životno ugrožena zbog krvarenja.
'Nisam bila životno ugrožena'
'Nisam bila životno ugrožena jer su mi već dva sata nakon kiretaže koja mi je rađena naživo rekli da mogu kući. Da sam bila životno ugrožena, ne bih mogla tako brzo otići iz bolnice. Nisam obilno krvarila i sigurno je da sam mogla dobiti anesteziju', rekla je Dadić.
'Vrištala sam i plakala'
Došavši u bolnicu, bila sam potpuno svjesna onog što me čeka, odnosno da je nužna kiretaža jer je dva dana ranije počelo krvarenje. Zanimalo me samo kakve ću lijekove dobiti, odnosno hoću li dobiti totalnu anesteziju koja je bila moguća jer taj dan čak nisam ništa niti jela, što je uvjet da bi me uspavali. No, nitko me nije ni pitao kad sam i eventualno što jela ili pila. Ni moja molba za lokalnom anestezijom nije uslišena, a onda je krenuo zahvat koji je trajao desetak minuta uz strašne bolove. Da, bila sam nemirna, vrištala sam i plakala jer me jako boljelo, a onda su u povijesti bolesti naveli da 'zbog nesuradnje pacijentice zahvat ostaje na tome', ispričala je.
'Tijekom poroda nisam pustila ni glas'
Dodaje i kako prema njezinom mišljenju nije istinito da je njezin prag tolerancije na bol nizak.
'Imam 11-mjesečno dijete i tijekom poroda nitko nije čuo glas od mene, a poznato je da porod boli', rekla je Marija.
