Nakon što je pojela dvije kriške pršuta, dobila je otkaz u Intersparu u Zadru, a sve je izazvalo burnu reakciju javnosti i mnoge osude poslodavcu koji je nakon 11 godina dao otkaz vrijednoj radnici samo zbog dva komada pršuta, Suzana Šešo pronašla je svoju sreću u inozemstvu.
Pojela dvije kriške pršuta pa dobila otkaz
Nadzorna je kamera u rujnu 2015. snimila Suzanu kako jede sendvič sa salamom koju je prodavala trgovina u kojoj je radila. Zbog toga je dobila otkaz, iako se nagađalo da je to bila samo izlika za otkaz koji su joj udijelili vjerojatno kako bi se riješili radne snage, piše Slobodna Dalmacija. Nakon svega je Županijski sud stao na stranu poslodavca pa je Suzana, osim što je ostala bez posla, morala podmiriti trošak parničenja, čak 13 tisuća kuna.
Suzana Šešo nakon svega se uputila u Austriju, gdje sada radi kao sobarica u Lechu, u Alpama. Tamo ju je susreo novinar Slobodne Dalmacije kojem je ispričala kako je tamo završila.
Presretna je zbog nove prilike i boljeg posla
'To vam je Europa. Svi smo “multi-kulti”, lipo se razumimo, pomažemo jedni drugima', rekla je Suzana, čija je mentorica sada Lidija iz Srbije.
Nakon otkaza je bila bez posla čak devet mjeseci, a onda je našla poslodavce kojima je konačno zadovoljna. Iako je još uvijek nova i mora mnogo učiti, zadovoljna je što je dobila priliku.
'Meni su otkaz dali austrijske gazde iz Interspara, a opet, ja ne krivim njih, nego moju kolegicu Hrvaticu koja me prijavila da sam pojela te dvije fete pršuta, samo da bi se dokazala nadređenima. Znači, otkaz su mi dali Austrijanci, da bi me sada zaposlili Austrijanci u Lechu kojima sam beskrajno zahvalna. Je li vidite da je samo važno jesu li ljudi - ljudi, a ne tko smo i odakle smo? Tek sam tu nedavno stigla, u Lili našla pravu prijateljicu i potporu, a u vlasniku hotela “Post” - Florianu Moosbrugeru i njegovoj supruzi Sandri, nekoga tko zna cijeniti, poštovati radnika. Uvjeti rada su super, plaća četiri puta veća nego kod kuće. Što da vam kažem; presretna sam', ispričala je Suzana novinaru Slobodne Dalmacije.
