Nagovještaj neugodnog prizora raspadajuće lešine prepune crvi mogao se osjetiti po nesnosnom smradu već na samom ulasku na starčevo imanje. Iza ulaznih vrata obora ležala je nadmena lešina njegove krave Mire.
"Na dan kada je uginula normalno je bila na ispaši. Pred večer se sama vratila i napunio sam joj pune jasle sijena nakon čega sam je ujutro zatekao mrtvu. Došli su nakon toga veterinari i obavili odsijecanje glave. Uzeli su uzorke mozga i otišli, nakon čega je meni ostalo da je izvučem vani i pripremim za odvoz što nisam mogao sam. Računao sam da će se vratiti i pomoći, ali eto, odužilo se skoro dva mjeseca, a uokolo mene nigdje nikoga", pojasnio je starac za Slobodnu Dalmaciju i nemoćno slegnuo ramenima.
Dodao je da je jedini problem bio u tome što se krava nakon uginuća napuhala i nije je bio u stanju sam izvući kroz uska vrata obora i dvorišta, te je unutar obora trebalo obaviti rasijecanje i odvoz "karijolom" na mjesto prihvata.
Nakon smrti supruge starac Marko ostao je sam. Narušenog zdravlja živi od 1200 kuna mirovine, isključena mu je električna energija i skinuto vodobrojilo.
"Kada je supruga umrla nakon sahrane mi je ostalo točno 150 kuna", tiho je kazao starac. "Sve je otišlo na bolest i ukop. Stvorio se dug koji nisam mogao sustići i tako sam po redu ostao bez žene, struje, vode, krave i bilo bi najbolje da i ja ujutro ne osvanem", zaključio je razočarano starac.
