Nikako da započne sezona kiselih krastavaca, vijesti cirkuliraju kao na tvorničkoj traci, imaš, brate, o čemu pisati, iza nas je još jedan uzbudljivi tjedan. Završni maturski ispit se sveo na lakrdiju, Anđu Marić nam umobolno osudilo zbog otmice vlastitog djeteta, Jambo nam dijelio masline, pa mu sada šire optužnicu, vijesti frcaju na sve strane, a kome idu mudri umnjaci, a kome truli karijesi, pročitajte u novom pregledu tjedna
Zašto su maturalne prevare postale poželjna pojava?
Završno polaganje mature postalo je lakrdija, ispitni listić se krade kao Golf dvojka ranih devedesetih, informacije o ispitu cure na sve strane i sada se u čitavoj priči postavljaju dva ključna pitanja. Prvo je pitanje – kako je moguće da resorno ministarstvo ne može osigurati sigurno čuvanje ispitnih formulara, nego se desi da se odgovarajući broj klipana dokopa materije, pa je poput pijanih obavještajaca gura posvuda po internetu? Na to je pitanje dosta lagano odgovoriti, jer ako znamo da nas u dva i pol desetljeća resorna ministarstva nisu uspjela zaštititi od pljački nekoliko milijardi kuna vrijednih tvornica i resursa, zašto smo tako naivni da očekujemo da će znati sačuvati arke ispitnog maturskog papira? Drugo je pitanje – kako je moguće da klinci mogu biti toliko neodgovorni i glupi, i ne razumiju da se zaista više isplati nekog vraga naučiti, nabildati mozgovne vijuge, pa onda u miru položiti taj vražji ispit? Na to je pitanje još lakše odgovoriti. Naime, nisu krivi klinci, nego je krivo čitavo društvo, to društvo koje je naopačke izvrnulo sustav vrijednosti, društvo u kojem frajer nije onaj koji puno zna, nego je glavni baja u kvartu krkan koji je znao dobro lapariti, pa je kupio spuštenog be-em-vea peticu s kromiranim felgama. Krivo je društvo, koje je u dva i pol desetljeća promoviralo galamdžije, buzdovane, glasne neznalice, društvo koje je promoviralo sustav brzog bogaćenja bez puno pameti, društvo koje je pametnu ekipu, znanstvenike i inovatore zakucalo u fusnote, gurnulo ih na marginu slike. U takvom društvu poželjno je krasti ispitna pitanja maturskog, korisno je lapariti, hvatati krivine, u takvom društvu majstori ukradu ispitna pitanje i predriblaju sustav, jer čemu bildati mozgovne vijuge, kada je prečica poželjna i legitimna stvar. Nisu krivi ti klinci, krivi smo svi mi stariji, koji smo godinama žmirili kada su se stvari okretale naopačke. Maturalnim prevarantima, ali i svima nama ostalima, dva trula karijesa.
Zašto rastavljeni suprug voli mjeriti veličinu vlastitog penisa?
Anđa Marić je u poštanskom sandučiću pronašla međunarodnu optužnicu za otmicu vlastitog djeteta. Klinac se zove Gašpert, i zaista nikome ništa nažao učinio nije. Ovo je vijest koja prošlog tjedna nije uzdrmala naciju, bilo je i težih i važnijih sranja u nacionalnom opticaju, ali je vijest potresla Anđu, a potresla je i mene. Možda zato što i ja uskoro očekujem klinca, pa si postavljam pitanje – kako je moguće da se rastavljeni roditelj ne može izdići iznad ego tripova, ucjena i mjerenja veličine vlastitog penisa? Ne pišem ovo iz nacionalne pozicije, nismo mi Hrvati najpošteniji i najbolji ljudi na svijetu, ne sagledavam stvari kroz kamenjarsku optiku u kojoj nam Slovenac krade malog Hrvata, boli me briga za krvna zrnca, i danas i na dan smrti naše. Ali ne regulirati s bivšim bračnim drugom problematiku sreće djeteta, podjelu viđanja i financiranja, nego umjesto toga međunarodnom pravnom regulativom pokazivati mišiće, to mi spada u talog ljudskog ponašanja. Ne daj se Anđo, želim ti sreću od srca, usreći to dijete i usreći sve nas i nikada više ne instaliraj frizuru mikrofonku na glavu. Dobro zdravlje i puno živaca želim uz jedan mudri umnjak.
Zašto vjerujem Stipi Gabriću Jambi?
Stipe Gabrić Jambo oštetio proračun za više od 600 000 kuna, čovjek hvata korak s Kalmetom, za kojeg se prošlog tjedna ispostavilo da je zamračio neznatno više. Jambo je iz gradske blagajne kupovao masline od vlastite žene, pa ih dijelio građanima u predizborne svrhe. Javilo vijest na televiziji, uz Jambin komentar da su to gluposti, i da on uopće ne vidi čega lošega ima u tome da se po gradu sade masline. Djelovao je uvjerljivo, kao da zaista ne razumije o čemu se tu radi. Pa kako i bi? Kako da čovjek razumije, kada svi zamračuju, od Marine Lovrić Merzel, preko Čehoka, Sanadera, Polančeca, Bandića, Čobankovića, Keruma, svi zamračuju, budala je onaj koji je mogao, a zamračio nije. Pa kako da onda čovjek shvati gdje je pogriješio, kada je uobičajena praksa da se malo čvakne, a i sam narod kaže – pa normalno je da malo ukrade, kada već može, samo neka ne krade previše. Sustav je skroz pošemeren, i ja zaista vjerujem da siroti Jambo ne može pojmiti za kojeg ga vraga sada gone i proganjaju. Dođe mi žao čovjeka, ali ipak, eto mu dva trula karijesa. Da je prešišao Kalmetu, dao bih mu i trećeg.
