Pozovite Transparency International, Amnesty International i sve druge ugledne i manje ugledne organizacije za zaštitu ljudskih prava. Postoji, naime, osnovana sumnja da su u četverosatnoj maratonskoj sjednici predsjednika Uprave Croatia osiguranja Hrvoja Vojkovića njegovi stranački drugovi iz HSLS-a podvrgnuli temeljitom ispiranju mozga, nakon kojeg se on, skršen duhom i tijelom, odlučio odreći jednog od temeljnih ljudskih prava – prava na slobodu govora?!
Predsjednik Uprave Croatia osiguranja i potpredsjednik HSLS-a svoje je temeljno ljudsko pravo trampio za ostanak u udobnoj fotelji državne osiguravajuće tvrtke. Kako ne bi izgubio brojne prednosti (uglavnom materijalne), pristao je da mu bivši prijatelj i kum, a sadašnji ljuti suparnik i šef stranke Darinko Kosor daje dozvolu i kontrolira sve njegove istupe u javnosti. Predsjedništvo liberalne stranke jednoglasno je zaključilo da "niti jedan kontakt niti jedna komunikacija" jednog od najviše pozicioniranih članova stranke Vojkovića ne može ići "bez koordinacije" s prvim liberalom Kosorom.
Sukobe s Kosorom Vojković je mirne duše proglasio neutemeljenim medijskim spekulacijama te okupljenim novinarima o donesenom zaključku stranke izmucao kako "može potvrditi svoju privrženost HSLS-u i predsjedniku stranke u interesu izgradnje liberalne stranke i liberalne opcije". A liberalizam je, očito je uvjeren Vojković, ono kada se svoju slobodu proda za udobnu državnu sinekuru.
Dok su prvim zaključkom liberali ukinuli osnovno ljudsko pravo jednom od svojih potpredsjednika, drugim su se narugali javnosti koja je nakon javnog pranja prljavog veša, kao pripreme za Vojkovićevu smjenu, očekivala i neka objašnjenja. Kosor, Adlešič i ostatak liberalnog društva ustvrdili su da vjeruju izjavama premijerke Jadranke Kosor i predsjednika Nadzornog odbora CO-a Ivana Šukera da ta tvrtka posluje dobro te da nije bilo nepravilnosti. Time se valjda trebalo poništiti sve ono o čemu su mediji pisali posljednjih dana kada su iz Vojkoviću nesklonih krugova otkrivane informacije o brojnim nepravilnostima u poslovanju tog državnog mastodonta u kojem radi tisuće ljudi.
Svi bi im, naravno, trebali vjerovati na riječ i zaboraviti da je samo dan ranije u javnost izašla priča o navodnom okupljanju čelnika državnih tvrtki u proljeće 2007. u Banskim dvorima, koje je sazvao bivši premijer Ivo Sanader. Okupljeni su tada na znanje, navodno, primili naputak da je poslove marketinga i promocije prikladno ubuduće povjeravati tvrtki Fimi Media u vlasništvu Nevenke Jurak, bliske prijateljice Sanaderovog bliskog prijatelja i šefa Carinske uprave Mladena Barišića. Sastanak je, navodno, bio uvertira u sklapanje devet milijuna vrijednog ugovora između CO-a i Fimi Medije. Najapsurdnije u cijeloj toj priči je da se CO još prikazuje i u pozitivnom svjetlu, jer je ipak proveden javni natječaj za taj posao, što je bitno umanjilo prvobitnu cijenu usluge.
Drugi medijski napisi izvorište su imali u Vojkoviću manje sklonim krugovima, pa je svjetlo dana ugledao i podatak da je tijekom pet i pol godina u CO-u navodno zaposlio više od 600 prijatelja i rođaka, ali i prijatelja i rođaka svojih stranačkih šefova. Tako je posao u CO-u našao i Kosorov brat, ali i suprug HSLS-ove potpredsjednice Vlade Đurđe Adlešič.
Doznalo se i da je Vojković otkrivajući nove aspekte svoje duhovnosti u CO smjestio i svog imama, ali i manje duhovna priča o navodnim prijetnjama koje je preko posrednika slao premijerki kako će propjevati o svemu što zna dirne li se u njegov položaj.
Dok su prijetnje demantirali svi uključeni u taj slučaj, potpuno nerazjašnjena zasad je ostala i 17 milijuna kuna teška afera Croatia leasing, u kojoj je nestalo stotinu automobila nabavljanih preko nekoliko autokuća uz financiranje Croatia leasinga.
Sve te afere i nepravilnosti sad će vjerojatno opet biti gurnute pod tepih jer se Vojković obvezao na zakon šutnje u zamjenu za politički opstanak, a HSLS je, pak, još jednom pokazao da su im pozicije puno važnije od principa koje javno deklariraju. Tome u prilog ide teorija neimenovanog izvora iz vrha liberalne stranke koji je za ovu priliku skovao prikladnu teoriju zavjere. Prema toj teoriji cilj akcije protiv Vojkovića bio je kriminalizirati tog pravnika, koji zvjezdanu karijeru može zahvaliti isključivo politici, te na njegovo mjesto postaviti jednako podobnu osobu, ali iz redova HDZ-a. A to liberali i njihovi "principi" nikako nisu mogli dopustiti. Stranci od koje nije ostala ni sjena nekadašnjeg ugleda i moći, jedna od poželjnijih državnih fotelja ipak je puno važnija od obračuna s korupcijom ili nepotizmom. Makar u njoj sjedio i Hrvoje Vojković.
