„U Hrvatskoj se neće dogoditi zabrana pobačaja iz jednostavnog razloga što više od 70 posto žena i muškaraca u Hrvatskoj smatraju da pitanje pobačaja, kontracepcije i reproduktivnih prava ostanu minimalno onakva kakva su sad. To je stvar koja desnoj strani neće uspjeti, jer građani to tako ne vide“ - komentirala je Sandra Benčić Rezoluciju Europskog parlamenta koja je usvojena na inicijativu Predraga Freda Matića.
Rezolucija se bavi, samo napomene radi, ukupnim reproduktivnim i seksualnim pravima žena, i Fred Matić, junak i istinski heroj Domovinskog rata, postao bi ovim činom miljenikom Hrvatica, no kako je to divno zapazila Sandra Benčić, jedan dio njih, dakle žena, ima u najmanju ruku problematičan stav o ovoj Rezoluciji. Prvo na što čovjek pomisli kada pročita takvu rečenicu jest mizoginija, i ne trebaš biti nekakav psiholog ili psihijatar da bi je zapazio.
Jer mizoginija, iako po svojoj definiciji znači mržnju ili odbojnost prema ženama, u jednakoj mjeri pogađa i žene same. Jer je ne znaju prepoznati, ili joj se viktimofilijski pokore. Kod muškaraca mizoginiju prepoznate čim dobijete nečiji Twitter. Hrabri muškarci, tipa Karla Resslera, na svojim Twitter profilima reagirali su kao i sam vrh matere Crkve, pa smo mogli pročitati kako Karlo drži da u godinama pred nama predstoji ogorčena borba za temeljne vrijednosti na kojima je europska civilizacija ponikla – na pravo na savjest, slobodu i dostojanstvo svake ljudske osobe. Karlo Ressler žali što usprkos velikom broju zastupnika koji su bili protiv Rezolucije, ista je usvojena, i za Karla stvar je duboko problematična kada je pod krinkom seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Karla Resslera uzeo sam kao primjer, a mogao bih ih uzeti na desetke koji su ili osudili Rezoluciju, ili je minorizirali kao „neobvezujuću“ i taj stav muškaraca koji bi odlučivali o reproduktivnim ili kontracepcijskim pravima žena krasna je definicija mizogonije. Straha od žena i njihove emancipacije, ili jednostavnog stava da su žene inferiorne.
No što je sa ženama?
Zašto pobogu toliko žena javno, glasno i strastveno navija da bude podređena kategorija? Zašto toliko žena želi da u Hrvatskoj bude podobna manjina, prvo preko studentskih kvota, pa do onih političkih, pa potom u nejednakosti plaća, posebno u poslovima nižeg ranga i kategorija? Zar ova Rezolucija nije samo dio problematike sa kojom su suočene žene u Hrvatskoj? Bile one profesorice, znanstvenice, liječnice, koje nikada nisu u ulogama kao i muškarci, da su toliko relevantne, toliko autonomne, i na koncu toliko slobodne da odlučuju kao i muškarci što i kako da rade sa svojim tijelom? Zar uz samog Freda Matića u EU Parlamentu nije sjedila jedna žena? Ruža Tomašić koja je tom istom parlamentu kao član Hrvatske konzervativne stranke uputila inicijativu protiv Istambulske konvencije koja je početak borbe koju je tako hrabro nastavio Fred Matić? Ista ta Ruža Tomašić, dakle žena, glasala je „protiv“ Rezolucije o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i bila među tih famoznih 255. među kojima su bili Sinčić i Kolakušić, samo da se zna.
Čeka nas ogorčena borba
Zar druga jedna žena, Marija Selak Raspudić, koja je uzurpirala čitav dan zasjedanja Sabora kako bi upozoravala što Fred Matić pokušava, te vikala sabornicom kako je ovdje ključno pitanje supsidijarnosti – nije žena? Ta je žena, između ostalog iznijela u sabornici i konstataciju kako Europski parlament tim izvješćem prekoračuje svoje ovlasti jer se bavi pitanjima poput zdravlja, spolnog odgoja, reprodukcije i pobačaja koji su u zakonodavnoj nadležnosti država članica. Tu je ženu, a govorimo o Mariji Selak Raspudić, posebo raspizdilo što se Fred Matić usudio drznuti i dokinuti famozni priziv savjesti, kazavši citiram:
“Ova inicijativa ima regresivnu tendenciju dokidanja priziva savjesti.“
Mizoginija je da se razumijemo posebno raširena u primitivnim društvima kakvo je naše. Zatucanim, zaostalim, društvima koje njeguju homofobiju, naglašeni nacionalizam, i društvima u kojima su žene „za madraca, a ne za mudraca.“ Strašno je kada mizoginija postaje ideologija, a njen vrhunac jest taj da žene osjete prezir prema svom vlastitom tijelu. No najstrašnije je kada mizoginiju počinju prakticirati žene. Kada se žene priklone patrijarhalnim dogmama i to žene koje bi na svojim funkcijama koje obnašaju trebale upravo upozoravati na diskriminaciju i elementarna kršenja ženskih prava.
Strašno je kada se žene u bilo kakvoj situaciji stavlja u podređeni položaj, a još je strašnije kada to rade žene koje su po definiciji u položaju da donose zakone ili u njima aktivno sudjeluju. Stoga treba vjerovati Sandri Benčić kada tvrdi kako u ovoj zemlji ima žena i muškaraca koji drže da bi ženska prava trebalo ograničiti. Barem ona koja se tiču reprodukcije, kontracepcije i naravno pobačaja koji bi po njima trebao valjda biti odluka klera, a ne autonomna odluka žene koja se nađe u toj dilemi.
Ispada, kada sve zbrojimo i oduzmemo, kako je Fred Matić poprilično usamljen u svojoj borbi i kako taj junak i istinski heroj Domovinskog rata nije i neće postati u Hrvatskoj i junakom žena čija prava zastupa. U Hrvatskoj možda neće, ali Fred Matić možda je početak. Baš onako kako tvrdi Karlo Rassler na svom Twitter profilu.
U godinama pred nama čeka nas ogorčena borba. Borba prije svega da žene prepoznaju mizoginiju i da joj se hrabro suprostave. Na tom putu, i u toj borbi, moraju prije svega sudjelovati hrabri muškarci kao Fred Matić, a zatim hrabre žene kao Sandra Benčić. Njihovu borbu svi mi moramo podržati i na nju biti ponosni.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su isključivo osobni stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije RTL.hr-a
