Priča prva: KORACI
brojao sam korake ujutro ih napravim 400 na poslu još 400 kod kuće i u šetnji s djetetom oko 1.000
ako navečer trčim još tri hiljade dakle, sve skupa 4.800
normalan Hrvat pitat će zašto pišem besmislice međutim normalan ne zna da ako četvorku malo razvučem osmicu i nule stavim vodoravno pa sve to zakrivim dobijem sasvim solidan kišobran koji odlično štiti od smisla i od normalnog
Priča druga: GDJE SAM ZAPEO
Hloverka prijeti ukidanjem natječaja kriv je status kakav status status Marine M. Marina i Hloverka nisu prijateljice sve se događa na Fejsu a šta se događa Marina M. piše u profilu a to ljuti Hloverku koja za naše novine nije detaljnije željela komentirati slučaj
osjećam kiselinu u želucu idem pojesti mali čekić
Priča treća: ZDRAVO ZA GOTOVO
kraj crvenog prođem plavo ne vidim koječime zatrpane oči rijetko otvorim okupan u vrućoj vodi mislim si da je mogla biti i hladna onda se obrišem premda i nisam morao hodam a mog'o sam i stajat uzmem te u ruke drago moje dijete i u igri mišića lica hvala ti što te još uvijek nisam počeo doživljavat zdravo za gotovo
Priča četvrta: JA SAM JUGOSLAVIJA
u restoranu društvene prehrane stolice od samta i naručena dva ručka za van sve to platim 25 kuna i dok uzimam besplatan kruh računam kako bi umjesto 3 šnite mogao uzeti 6-7 pa da ga ne kupujem doma
jebote živa sam Jugoslavija
Priča peta: KAMIONDŽIJA
na uglu policajac na uzbrdici kamion pun šljunka koji se gasi
kada ga konačno upali kamiondžija se mimikom lica ispričava policajcu
takav odnos prema vlasti karakterističan je za ljude koji će vjerojatno u penziji po cijele dane nazivati HRT ako im račun za telku kasni 24 sata
Priča šesta: O PEDERIMA
kada prijatelju navijaču koji ne voli pedere i koji ih ne želi gledati na ulici kažem kako ni ja navijače ne želim gledati, ali moram frend dvije sekunde traži riječi
Hawkingova teorija da vrijeme na Zemlji sporije teče nego u ostalom dijelu svemira ovdje mi fino sjedne za poantu
dvije sekunde k'o život
Priča sedma: ZAŠTO NE RADIM ZA AL JAZEERU
zato jer onda ne bih imao vremena pisati pa mi se ne bi javila žena koja smatrajući da imamo zajedničke interese želi sa mnom dijeliti riječi poput ovih
"Danima sam putovao tamo kod vas. Ponekad sam se pravio da mi je svejedno. Ostavljao sam vam neke sitnice pred vratima. Pola čašice konjaka. Ili ono lišće. Možda niste razumeli. Ali svakako znate da to nije mogao biti niko drugi sem mene. Čak ni vetar."
Mika Antić
