Protekle godine, u fokusu javnosti i medija bila je izmjena jednog zakona. Riječ je o Zakonu o radu čije su promjene stupile na snagu 1. siječnja 2023. godine, a oko kojeg su se prije izglasavanja 'lomila koplja' na sve strane.
Novi ZOR uredio je pojedina prava i obveze što se tiče radnih odnosa, a kao jednu od najvažnijih izmjena, Vlada te resorno ministarstvo apostrofirali su izmjene koje se odnose na rad nedjeljom. Naime, novim je zakonskim odredbama regulirana isplata minimalno 50% veće satnice ako radite nedjeljom. Do sada je, podsjetimo, postojala samo obaveza da se rad nedjeljom, blagdanima i praznicima mora platiti više, no nije bilo definirano koliko više pa je teoretski, kako se često slikovito pojašnjavalo, to mogla biti i samo jedna kuna.
Iako je za rad nedjeljom sada definiran iznos, isto se nije definiralo za rad praznicima i blagdanima.
Članak 94., stavak 1 u Zakonu o radu navodi da "za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50%". Dakle, za nedjelju se točno zna koliko više trebate biti plaćeni, dok za rad blagdanom i praznicima to nije definirano.
Stručnjak za radno pravo Viktor Gotovac kaže nam kako je to "vrlo nedosljedno". "To znači da smo zaštitili nedjelju, ali defacto za neki veći dan koji može biti neki državni praznik ili vjerski blagdan, ako radite na taj dan, da to bude manji iznos ako nije drugačije uređeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu", pojašnjava nam.
"Za svake otežane oblike rada ili prekovremeni rad ili rad blagdanom, možete dati minimalno povećanje i time zadovoljiti formu. Ako imate ugovoreno u ugovoru, pravilniku o radu, ili kolektivnim ugovorom, onda će biti drugačije i morat ćete to slijediti. Ali ako nemate ugovoreno ili definirano, onda to može biti minimalni iznos", kazao nam je Gotovac.
Primjereno povećanje plaće
Za pojašnjenje situacije zamolili smo i resorno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kojem smo postavili pitanje znači li ovo da teoretski poslodavci za rad praznicima i blagdanima radnike mogu platiti samo "jednu kunu više", odnosno minimalno kako je to bilo prije zakonskih izmjena. Iz ministarstva objašnjavaju da osim minimalnog zakonskog povećanja plaće od 50 posto za rad koji radnik obavlja nedjeljom, iznosi povećanja plaće temeljem drugih navedenih osnova za povećanje plaće nisu određeni Zakonom o radu, već se oni određuju drugim izvorima radnog prava (posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu).
"Iako Zakon o radu ne navodi točno određeni postotak povećanja plaće, kao u slučaju rada nedjeljom, to nipošto ne znači da je poslodavcima dozvoljeno, pravo radnika na povećanu plaću u slučaju drugih osnova platiti radniku samo 'jednu kunu više'. Zakon o radu, naime, jasno propisuje, ako povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom nije određeno gore navedenim drugim izvorima prava, a sam ugovor o radu radnika ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ono moglo odrediti, radnik će tada ostvariti pravo na primjereno povećanje plaće", pojašnjavaju iz ministarstva.
U tu svrhu, Zakon o radu definira da se pod pojmom primjereno povećanje plaće smatra povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad, a ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja.
"S druge strane, valja naglasiti da Zakon o radu propisuje i supsidijarnu primjenu pravila obveznog prava za sva ona pitanja u pogledu ugovora o radu koja nisu uređena nekim od izvora radnog prava. Tako je Zakonom o obveznim odnosima također jasno propisano, da u zasnivanju dvostrano obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Bit tog načela je usmjerena protiv formalističke primjene prava i posebno protiv sprječavanja zlouporabe subjektivnog prava, odnosno upotrebi prava protivno njegovoj svrsi. Pri ocjeni o nepostojanju savjesnosti i poštenja polazi se ne samo od pravnih kriterija u strogom smislu riječi, već i od moralnih kriterija, kojima se ispravlja krutost pojedinih normi i omogućuje moralizacija i humanizacija dvostrano obveznog odnosa. U tom smislu, savjesnost i poštenje kao pravni standardi prilagođavaju se konkretnim okolnostima s ciljem utvrđenja o tome kako bi se u danoj situaciji ponašao prosječan čovjek, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin", kazali su nam iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Zlouporaba prava
Dodaju da načelo slobode ugovaranja iz Zakona o radu, kao i sloboda uređivanja obveznih odnosa iz Zakona o obveznim odnosima ne znače apsolutnu slobodu u korist jedne strane u ugovornom odnosu.
"Slijedom navedenog, teoretsko povećanje plaće od 'jedne kune' za dodatke (osnove) koje daju pravo radniku na povećanu plaću, ne može biti primjereno ni na koji način, pa bi eventualno postupanje pojedinih poslodavaca suprotno Zakonu o radu, predstavljalo notornu zlouporabu prava. Naposljetku, skrećemo pozornost, da Zakon o radu ne isključuje mogućnost da se u drugim izvorima radnog prava propišu i neke druge osnove (dodaci) koje radniku daju pravo na povećanu plaću, a što između ostaloga i nalazimo u pojedinim odredbama raznih kolektivnih ugovora, koji primjerice daju pravo radniku na povećanu plaću za smjenski rad, dvokratni rad, rad subotom itd.", zaključuju iz Ministarstva na naš upit.
